@trama i @amadeus
Ako razmišljamo na zdrav 'europski' način onda sve što je izloženo podržava svaki normalni sportaš ili čovjek. Ali mi koliko god želimo, još uvijek nismo ni blizu skandinavskog ili germanskog načina razmišljanja. Koliko god ne željeli biti imamo još uvijek puno balkanskih ili kako je amadeus napisao sfrj stavova i stilova života. Što i u nekim situacijama i ne treba zvučati loše kao što zvuči. Naša kultura sporta i skandinavska kultura sporta je nebo i zemlja. Danci (npr) budu peti ili deseti u nekom sportu, i to je ok, biti će bolje drugi put ili je realno to što i treba biti. Kod nas, ili si pobjednik ili si luzer! Hoćete po sportovima? Janica - zlato, zlato, zlato ... treća ili peta ... koji se ku.ac dešava? Ubija ju onaj bolesni stari!
Blanka - zlato, napad na sv rekord ... na OI srebro .... lina party dalmošica neuspjeli produkt bolesnog oca, nogomet je isto sličan, ako Dinamo nije najmanje u polufinalu LP, bolje da ni ne igra i treba sve smijeniti, Čilić u top 10, je..š to kad nije prvi .... etc, etc
Ali držimo se rukometa. Bronca - ne valja, četvrto mjesto - katastrofa, peto mjesto sa samo jednim porazom na SP - ne da treba izbornika smijeniti, treba ga nabiti na kolac i zapaliti!
Ali zato i jesmo tzv ili samozvana sportska nacija s enormnim uspjesima u odnosu osigurana sredstva - konačni proizvod. Možda u neku ruku i to nije tako loše, jbga odgojeni smo da se pamte samo pobjednici a narodu treba kruha i igara, a nama treba kruha i vrhunskih, najboljih igara. Nerealno? Je, ali takav nam je sklop.
Rad s mladima u klubu, amaterizam, uključivanje roditelja ... ma bilo ko radi ili je radio u klubu zna da je to svakodnevna pojava i da postoji velika simbioza djelatnika kluba i roditelja, jer bez njih se niti ne može niti hoće. E sad naravno da ima u takvim skupinama i 'preambicioznih' da ne kažem nešto drugo. Problem je najveći novac, priznali ili ne. Nema sponzora ili su u tragovima a svi traže, mole, kume, i svi imaju dobre projekte i želju. Nema kvalitetne infrastrukture, nema stručnog osoblja. Zašto? Nema novaca. Jbga svi treneri i djelatnici su fanatici i daju dušu i tjelo za svoj rad i za napredak ekipe. Ali je trener i glavni trener, i pomoćni, i trener vratara, i specijalist za fizičku pripremu, i psiholog, i nutricionist i doktor i šofer i tajnica i sve što zamisliš za sitnu ili nikakvu naknadu i radi čuda u nekakvim ili nikakvim dvoranama, na pašnjacima, livadama ili betonu, s kamenjem ili trupcima jer nema novaca za kupiti svu onu moguću tehnologiju. Ali se bore i kemijaju upravo zato što im je stalo do tog sporta i u konačnici do svakog djeteta.
Kažeš amadeus da plačaš 120 kn? Zaključujem da je djete član niželigaškog kluba ili iz manje sredine (osim ako je treća opcija, a za nju bi ti mogao napisati jedan poveliki post). Koliko ima djece u generaciji? Najviše 15-16 koji plačaju članarinu. To je 1500kn top treneru koji bi trebao kvalitetno raditi svaki dan plus vikend plus sve ono gore što sam naveo, jer jbga ako podjelimo na 6-7 onda nema ni 200kn. Ko to može raditi ako nije lud? Roditelji pomažu, da, ali nije obvezan, pa tako može sutra reći imam feštu, goste ili mi se neda. Di je onda trener?
Sve ono gore, odmak od sfrj, amaterizam .... može, ali daj infrastrukturu, plati trenera koliko zaslužuje npr 1000eur s prijavom, i niti slučajno nemoj tražiti rezultat jer je bitno da se djeca maknu od kompa i igraju u dvorani, konkretno rukomet, naravno da će i naučiti nešto, a kvaliteta će iskočiti. Ja sam prvi za to. Jel to realno kod nas? U ovom društvu? U ovoj situaciji? Ja mislim da nije. Ali ne vjerujem da je i sve idealno bilo gdje na svijetu, to su samo iluzije. Na kraju krajeva uvijek neko ispašta, možda onaj danac čij tata ne radi pa ni on ne može platiti 1000eur članarine pa se osjeća šikaniran i onda uzme pušku .... ne to je bio norvežanin.
I usput ne slažem se da imaju bolje rezultate zbog tog svog načina razmišljanja, jer nemaju. Naveo si cure. Ja ću navesti reprezentaciju gluhih. Tu smo negdje po svemu, a oni su velesila rukometa sa sređenom strukturom i infrastrukturom i europskim načinom razmišljanja, Strah me da mi to možemo dobiti jer gdje bi nam bio kraj. Ovako iz ničega napravimo čudo. Evo, to je moje razmišljanje.
Pozdrav
[uredio Joe Black - 14. kolovoza 2013. u 16:06]