Drugi puta u većem broju Bugari dolaze u Zagreb početkom XX st. Ovoga puta to su ljudi koji su došli ovamo trbuhom za kruhom, kako se kaže, poljoprivrednici, ljudi sa sela koji su se bavili isključivo poljoprivredom, a slamnati krovovi njihovih kuća mogli su se vidjeti na rubovima Maksimirske šume.

Po završetku Prvoga svjetskog rada, u Zagreb dolaze i bugarski vrtlari kao jedna veća skupina koja aktivno sudjeluje u životu Zagreba, a i šire. S njihovim je dolaskom i ponuda povrća na zagrebačkoj tržnici postala raznovrsnija i bogatija, jer su bugarski vrtlari sa sobom donijeli i ovdje počeli uzgajati pojedine vrsta povrća koje prije nisu poznavali ovdašnji ljudi. Njihov marljiv i samozatajan rad, njihovo poštenje ostavljaju duboki trag u svijesti Zagrepčana, pa se dugo vremena za svakog tko se bavio vrtlarstvom reklo da je “bugar”, bez obzira što on s Bugarima nije imao nikakvih veza. Tim su činom Zagrepčani odali svojevrsno priznanje bugarskim vrtlarima za njihov marljiv rad i za njihov doprinos kvaliteti življenja u Zagrebu.