zanimljiva je prica o tzv. Cehoslovackim legionarima, to je za film... radilo se o zarobljenim Cesima i Slovacima na ruskoj fronti (cehoslovacke jedinice su se tijekom WWI masovno predavale, jer se nisu htjele boriti ni protiv Srba ni protiv Rusa. Jedina linija fronte gdje su imale visok moral je bila na Soci protiv Talijana). Na kraju se tih zarobljenika u Rusiji skupilo nekih 80 000 i onda su ih Rusi odlucili upotrijebiti kao konkretnu borbenu jedinicu i poslali na front. Kako to vec ironijom povijesti biva, najzesce bitke su vodili protiv - cehoslovackih jedinica u sklopu austrougarske vojske, npr. bitka u Zborova.
Onda je izbila jedna revolucija, pa druga, boljsevicka vlada je sklopila mir s Njemackom i onda su legionari poceli razmisljat kako se vratit doma. Najkracim putem preko zapada nije islo, jer je velik dio zapadne Rusije pripao Njemackoj i Nijemci bi im sudili za izdaju. Onda su se prakticni Cehoslovaci dosjetili da je Zemlja okrugla i odlucili su da ce se probit preko Sibira, doci do Vladivostika na Tihom oceanu i onda ce se nekako brodovima prebacit u Europu. I tako je krenula putesesvija. Prvo im je u Kazanju pala u ruke kompozicija od osam vagona napunjenih zlatom iz ruske drzavne blagajne
, koje je tamo poslala carska vlada kako bi to maknula pred boljsevicima. Legionari su se dokopali zlata i krenuli prema Sibiru.
Onda se dogodio tzv. Celjabinski incident, gdje su se u gradu Celjabinsku negdje u sibirskoj pripizdini nasle tri vojske: cehoslovacki legionari, madjarski vojnici koji su isto kontemplirali kako se dokopat kuce i mlada Crvena armija. Kako to vec obicno biva kad se na uskom prostoru sretnu tri do zuba naoruzane vojske, a medjusobno nepovjerljive, malo je trebalo da izbije incident. Prica kaze da su se prvo dohvatili Magjari i Cehoslovaci, pa se umijesala Crvena armija, koja je htjela presudit tko je u pravu. Onda su Magjari i boljsevici skuzili da Cehoslovaci kod sebe drze carsko zlato, pa su navalili skupa na njih. Pa su Cehoslovaci bitku dobili. Pa im onda nije bilo dosta to, nego su krenuli prema Jekaterinburgu. U panici pred padom mjesta, boljsevicki zapovjednik Jekaterinburga je naredio hitnu egzekuciju ruske carske obitelji, koja je bas tad bila zatocena u gradu. Onda su preko Irana u Sibir u logor legionara doletjela dva generala, Englez i Francuz, pa su Cehoslovake poceli nagovarat da ipak krenu prema zapadu (i usput uniste Crvenu armiju). 80 000 izvjezbanih vojnika usred ruske pustosi nije bilo malo, to je bila velika snaga. Onda su Cehoslovaci neko vrijeme razmisljali i odlucili da nista od toga, oni idu prema Pacifiku. U medjuvremenu se Crvena armija oporavila i krenula na legiju, pa se ona stala povlaciti duz Transibirske pruge (cuveni "oklopni vlakovi"). Tamo negdje kod Bajkalskog jezera su naletili vojsku admirala Kolcaka, zapovjednika ruskih Bijelih, pa su izbili dugi pregovori oko carskog zlata. Cehoslovaci su mu dali dio zlata. U blizinu su bile i neke poljske jedinice, vodeci svoju politiku. Pa su se pojavili i Kozaci. Pa se Kolcak pobunio, trazio je sve zlato jer je on legitimni predstavnik carskog rezima. Pa je Cehoslovacima puko film vise od svega toga, zarobili su Kolcaka i predali ga Crvenoj armiji u zamjenu za slobodan prolaz do Pacifika. Veci dio zlata su zadrzali. Kad su dosli do Vladivostoka, posada grada jos nije cula za uvjete cehoslovackog slobodnog prolaza, pa su legionari zaprijetili da ce grad morati osvojiti na juris. Onda su ih konacno pustili
Iz Vladivostoka su u Europu konacno dosli u dvije rute: jedna brodom preko Indijskog oceana i Sueza do Trsta, a druga Pacifikom, pa dio preko Kanade, dio preko San Francisca pa vlakom preko cijelog kontinenta i New Yorka, a dio preko Panamskog kanala. Na kraju su nekako dosli doma. Dio koji je isao preko Indijskog oceana se zaustavio u Hong Kongu, pa su im engleski mornari ponudili igranje nogometne utakmice. Ovi su otisli u grad, kupili crvenu tkaninu, sasili dresove i, nakon svecanog izvodjenja himni, utakmica je mogla poceti. Do danas se ta utakmica u Hong Kongu protiv engleskih mornara smatra prvom nesluzbenom utakmicom cehoslovacke reprezentacije
sljedecih 20-tak godina je Prag bio pun povratnika iz Sibira, svi do reda iznenada bogatasi. Neki su se odali kurvama, drogi i alkoholu, neki su to prokockali, treci su to izgubili na druge nacine. Gdje je na kraju zavrsio veci dio carskog zlata to ni danas nitko ne zna
[uredio ian wright - 06. siječnja 2012. u 10:56]