1.svjetski rat i sve vezano uz njega

ian wright
ian wright
Moderator
Pristupio: 19.05.2005.
Poruka: 61.088
11. studenog 2022. u 13:51

u ZG i faks i magisterij (ondašnji pravi magisterij). Kako sam se našao u Pragu, prijavio sam se tamo za doktorat jer ne znam ništa drugo osim povijest 😂

ian wright
ian wright
Moderator
Pristupio: 19.05.2005.
Poruka: 61.088
11. studenog 2022. u 13:52

Vilenjak je napisao/la:

ian wright je napisao/la:

Gledali biste me svaki dan kraj Jakovine 🤣

Vidi cijeli citat

sva sreca kaj nisi ostal onda😂

Vidi cijeli citat


u odnosu na mene, Tvrtko je uljuđen, obziran, umjeren i nekonfliktan

ian wright
ian wright
Moderator
Pristupio: 19.05.2005.
Poruka: 61.088
11. studenog 2022. u 13:53

joj, kako će sve ovo završit obrisano kao oftopik...

Cri.Lu99
Cri.Lu99
Potencijal za velika djela
Pristupio: 14.01.2017.
Poruka: 4.417
11. studenog 2022. u 13:54

Ajde tema bila mrtva godinu ipo dana, brzo će završit na 4. stranici

Postoje dobri klubovi, bolji klubovi, svakakvi klubovi. Klubovi u kojima svatko od nas želi igrati i čije dresove kupujemo kao djeca. Hajduk meni nije ni dobar, ni bolji klub. On je prva ljubav. On je priča za sebe.
ian wright
ian wright
Moderator
Pristupio: 19.05.2005.
Poruka: 61.088
11. studenog 2022. u 14:13

situacija je tamo bila puno lošija nego u ZG. U ZG kada se uvaljaš na prava mjesta kao mladi znanstvenik, ide jaka plaća, odmah se dižu krediti za stanove, karijera ide sama od sebe. Ti si praktično državni službenik, što je u Hrvatskoj san snova. Karijera se može prekinut jedino ako napraviš neko kriminalno djelo

u Pragu je to drukčije i njihovi predavači najčešće rade dva posla, jedan na faksu i jedan na nekakvom institutu i tek onda skupe nekakav pristojan iznos za život. Profesija je puno uglednija nego što je plaćena 😂 Ja sam bez problema našao posao na faksu, ali s tim institutima je išlo teže jer me naravno nitko nije znao. Općenito su ekonomski uvjeti za sveučilišne profesore tamo bili loši. Česi su puno dublje zagazili u kapitalizam od Hrvata i ovdje su državni službenici jad i bijeda. Samo netalentirani, lijeni i neambiciozni rade u državnoj službi. Sve sposobno ide u realni sektor

tako je i s fakultetima, od kojih možda 2% može preživjet i bez velike pomoći države jer su povezani sa svijetom u konkretnim znanstvenim istraživanjima na području biomedicine, tehnologije i slično i koji onda na temelju toga primaju donacije izvana i žive dobro kao vrhunska istraživačka mjesta s vrhunskim znanstvenicima. Ostali su prepušteni preživljavanju. Pravo, ekonomija, društvene znanosti, jezici, pedagogija, to je sve kuac. Ja sam si sam morao kupovat kredu za ploču

da odeš u banku tražit kredit za stan s plaćom sveučilišnog profesora, teta na šalteru ti se smije u facu. Prepričava još danima kakav naivac joj je došao. S tom plaćom možeš dignut kredit za garažu, a ne za stan

nakon otprilike dvije godine sam shvatio kako stvari funkcioniraju i nikad nisam požalio što sam krenuo u drugom smjeru

[uredio ian wright - 11. studenog 2022. u 14:18]
ian wright
ian wright
Moderator
Pristupio: 19.05.2005.
Poruka: 61.088
11. studenog 2022. u 14:28

Cri.Lu99 je napisao/la:

E i šta ti je bio predmet interesa na doktoratu, koje područje?

Vidi cijeli citat


nisam ovo vidio prije

tema je bila Hrvatska nacionalistička omladina početkom 20. st.

stvaranje i izgradnja nacija na području Austro-Ugarske

Cri.Lu99
Cri.Lu99
Potencijal za velika djela
Pristupio: 14.01.2017.
Poruka: 4.417
11. studenog 2022. u 14:31

Ne znam kakva je situacija kod nas na fakultetima i kako ide sa zapošljavanjem, kolike su plaće i slično. Nisam baš ostao u nekim ludim odnosima sa kolegama koji su ostali raditi na faksu, a i čini mi se da ih iz moje generacije mogu nabrojati na prste jedne ruke. Čak ostane koji prst neiskorišten 😁. Ja sam pokušavao doći do škole jer mi je to bilo zanimljivo, odradio sam nekoliko zamjena, predavao sve moguće predmete koji postoje u osnovnoj školi, nešto malo čak i povijest, ali onda sam shvatio da jednostavno ne želim živjeti u nekakvoj neizvjesnosti dugi niz godina kao većina starijih kolega. Da je to neki ludo plaćeni posao i da znam da ću za 5 godina recimo biti na neodređeno pa ajde, ali ovako teško. Eventualna upisivanja poslijediplomskog su mi izgledala kao čisto bacanje para.

Postoje dobri klubovi, bolji klubovi, svakakvi klubovi. Klubovi u kojima svatko od nas želi igrati i čije dresove kupujemo kao djeca. Hajduk meni nije ni dobar, ni bolji klub. On je prva ljubav. On je priča za sebe.
panemtcvu
panemtcvu
Željan dokazivanja
Pristupio: 25.12.2021.
Poruka: 302
11. studenog 2022. u 15:30

Cri.Lu99 je napisao/la:

Ne znam kakva je situacija kod nas na fakultetima i kako ide sa zapošljavanjem, kolike su plaće i slično. Nisam baš ostao u nekim ludim odnosima sa kolegama koji su ostali raditi na faksu, a i čini mi se da ih iz moje generacije mogu nabrojati na prste jedne ruke. Čak ostane koji prst neiskorišten 😁. Ja sam pokušavao doći do škole jer mi je to bilo zanimljivo, odradio sam nekoliko zamjena, predavao sve moguće predmete koji postoje u osnovnoj školi, nešto malo čak i povijest, ali onda sam shvatio da jednostavno ne želim živjeti u nekakvoj neizvjesnosti dugi niz godina kao većina starijih kolega. Da je to neki ludo plaćeni posao i da znam da ću za 5 godina recimo biti na neodređeno pa ajde, ali ovako teško. Eventualna upisivanja poslijediplomskog su mi izgledala kao čisto bacanje para.

Vidi cijeli citat


I što si počeo raditi umjesto rada u školi? Evo završio sam povijest i pedagogiju prije tri godine. Pripravništvo dobio za pedagogiju na godinu dana (naravno ministarstvo nije dopustilo zapošljavanje barem na pola radnog vremena, no ajde barem sam mogao položiti s tim iskustvom stručni ispit), pa jedna zamjena, pa druga iz pedagogije i sad sam se zaposlio kao zamjena kolegice na porodiljnom u jednoj javnoj ustanovi vezanoj za povijest s nadom da će se možda otvoriti još neko radno mjesto tu. Nemam pojma iskreno što bi počeo raditi ako se ne uspijem "uvaliti" negdje na neodređeno u narednih nekoliko godina. Priče od kolega s faksa ili srednje škole koji su srodna struka su takve da većina još nije uspjela naći stalno zaposlenje.

Otvoriš godišnje planove i programe škola, a u popisu djelatnika sve puno kadra 70-90 godište koji neće u mirovinu još po 20-30 godina (govorim o školama u Slavoniji), a svake godine hiperprodukcija kadra u humanističkim znanostima po fakultetima stvara sve više i više konkurencije.

[uredio panemtcvu - 11. studenog 2022. u 15:35]
Cri.Lu99
Cri.Lu99
Potencijal za velika djela
Pristupio: 14.01.2017.
Poruka: 4.417
11. studenog 2022. u 16:08

U odjelu za kulturu jednog grada kao vježbenik pa ćemo vidjeti šta će biti kada mi to istekne. Ja sam isto diplomirao prije točno 3 godine i nisam mogao pripravništvo nigdje naći, čak je taman mjesec dana prije ta mjera i ukinuta ako se ne varam. 

Postoje dobri klubovi, bolji klubovi, svakakvi klubovi. Klubovi u kojima svatko od nas želi igrati i čije dresove kupujemo kao djeca. Hajduk meni nije ni dobar, ni bolji klub. On je prva ljubav. On je priča za sebe.
Vilenjak
Vilenjak
Moderator
Pristupio: 10.11.2003.
Poruka: 89.586
12. studenog 2022. u 16:15
Njemački vojnik pozira za fotografiju sa svojim djedom, francusko-pruskim ratnim veteranom, veljače 1913.
.
Fotografija koja pripada @drakegoodmanofficial
.
Svaka obitelj zaraćenih naroda je do određenog stupnja stradala tijekom Prvog svjetskog rata. Neke obitelji su ipak stradale više od drugih, posebno one koje su poslali nekoliko sinova u rat.
.
Dansko-njemački list "Ribe Times" objavio je 6. siječnja 1915. sljedeći članak pod naslovom "Razoreni dom", detaljno o obitelji "Waldemar" koja je poslala 3 sina u rat. Preveo sam ja:
  ⠀⠀⠀⠀⠀⠀⠀⠀⠀⠀⠀⠀
"U srijedu udovica A. Waldemar iz L øjtkirkebyja primio je poruku da je njezin sin, Andreas Waldemar, s kojim se neko vrijeme nije čula, ranjen. Na Badnjak je bio u patroli. Neprijatelj je pucao na njega i dva metka su mu prošla kroz kacigu; ali treći metak je pogodio vrat i izašao kroz lice.
.
Pao je u nesvijest na bojnom polju, a kada se konačno probudio našao se u poljskoj bolnici, gdje su njegovi drugovi upravo proslavili Božić. Od tada je premješten u bolnicu u Berlinu, gdje se trenutno nalazi.
.
Ovo je drugi put da je Andreas Waldemar ranjen, kao aktivan vojnik u izbijanju rata. Borio se u Belgiji gdje je ranjen metkom u rame. Brzo se oporavio i vratio se na bojišnicu početkom studenog 1914. godine.
.
Njegova rana je bila poražavajuća informacija za njegovu majku. Osim njega poslala je još dva sina u rat. Jedan od njih, koji je u mornarici, odmah je teško ozlijeđen u eksploziji na ratnom brodu i od tada se nalazi u bolnici u Kielu. Njen drugi sin je u Landwehru i nalazi se blizu Ghenta.
.
Dok su se njena tri sina borila u ratu, poginuo je njihov otac, koji je već neko vrijeme bio bolestan. Doista, bio je to žalostan Božić u ovom domu. "
Domovine sin