Jedi po par zalogaja manje, do granice blage (a ne jake) nelagode kruljenja i drži se toga što striktnije možeš, a da ne posrneš ovako, plus povećanje fizičke aktivnosti, početno od više hodanja pa nadalje.
Ovdje nije stvar u tome da se ti kroz mjesec, dva izdrilaš i vratiš na staro, u zonu ugode, nego je činjenica da je način na koji živiš (od prehrane do količine aktivnosti) veoma loš, da ga moraš promijeniti, znači promijeniti sebe, svoje navike iz korijena, i nikada se ne vratiti na staro, jer te to staro samo i jedino vodi ka ozbiljnim zdravstvenim problemima kako godine budu odmicale.
I kažem, tu promjenu je najbolje koračić po koračić odradit, postepeno smanjivat, pa kad se okreneš i pogledaš unazad pola do godine dana vidit ćeš da si zapravo puno toga ostvario, dok za neke drastične rezove baš moraš imati čeličnu volju i karakter, što većina debelih ljudi baš i nema jer su navikli na zonu ugode.
Ovo nije utrka na 100 metara, nego jedan maraton, borba sa sobom koju vodiš iz dana u dan, gdje se trudiš postati bolja, zdravija, aktivnija osoba.
[uredio Papa Bear - 26. rujna 2026. u 13:02]