I završi se film o David Chapmanu, a/k/a Holden Caulfieldu!
Meni je prosto neverovatno kako se kojekakvi autistični, socijalnopatološki tipovi lako identifikuju sa Caulfieldom???!
Pa on je jedan od najnežnijih, najosetljivijih likova koji su ikada smišljeni!
I zamisli, na samom kraju sudjenja, kada je porota već objavila da su ga "našli krivim", Chapman je opet - za svoju krajnju izjavu - posegao za knjigom i pročitao upravo onaj ubedljivo najjači segment, kad Holfield objašnjava šta bi najviše želeo da bude u životu, a to je, naravno, "Catchetr in the Rye"!
I sad, koja je veza izmedju tog predivnog unutarnjeg monologa, samog sublimata empatije i želje da pomogneš bližnjem svom, da budeš koristan, dobar, da spašavaš zalutale živote i vraćaš ih na pravi put - i jednog užasno brutalnog čina hladnokrvnog nasilja???
Ništa meni više nije jasno!