nemaju Hrvati nekog takvog, jer su Hrvati vrlo brzo nakon doseljenja usli u glavnu struju katolicke crkve i nisu imali takvih "prevratnickih" osobnosti kao sto je Rastko Nemanjic, koji je usidrio Srbe u pravoslavnom taboru, donio autokefalnost i poceo stvarati "srpsko" pravoslavlje (legende, samostalnost od Carigrada itd.)... mozda bi Hrvati i imali nekog slicnog da su npr. presli na protestantizam tijekom 16/17 st. Danas bi se o tom tipu raspavljalo kao o osnivacu hrvatske crkve, jezika, nacije i tko zna cega jos sve, kao sto Nijemci imaju Luthera, Skoti Knoxa, Cesi Husa itd.

 

no, postojao je jak pokusaj u ranijoj hrvatskoj historiografiji da se za takvu "prijelomnu" licnost proglasi Grgur Ninski, koji je trebao biti autohtoni hrvatski borac za hrvatsku stvar, za narodni jezik i za glagoljicu, kontra Latina, latinskog i latinice, al taj pokusaj stvaranja crkvenog heroja i nije bas uspio, jer je Grgur na kraju porazen u svojim nastojanjima (ako je uopce i imao takve dalekosezne planove) od strane pragmaticnog kralja Tomislava, kojemu je vise stalo do jadranskih posjeda i gradova nego do neke sumnjive vjerske revolucije, s kojom si je mogao natrpat neprijateljstvo Rima na vrat i stavit na kocku sve sto je politikom i vojskom stekao. Dakle, Grgur Ninski je okej, al je luzer. Da je bio pobjednik, bio bi uz rame Rastku N. 

 

Hrvati su, s malim iskakanjima, uvijek bili vjerni Rimu i umjesto nekog "nacionalnog" sveca, stvoren je citav panteon lokalnih svetaca i mucenika, hoces od zadarske Stosije, dubrovackog Vlaha, splitskog Duje, sisackog Kvirina, do hrpe Gospi, Majki Bozijih, Bogorodica i slicno... najveci dio njih potjece jos iz kasne antike i "predhrvatskog" razdoblja, medju njima i Sv.Jeronim, prvi prevoditelj Biblije na latinski, koji se danas uopceno smatra hrvatskim svecem, iako je zivio 200-300 godina prije pojave Hrvata na Jadranu. U samom Rimu od 15. stoljeca postoji hrvatska crkva, bolnica, gostionica i utociste - sastajaliste Hrvata koje je put naveo u Rim, a posveceno bas sv.Jeronimu, kao "hrvatskom svecu". Danas je to Zavod sv. Jeronima.

 

ove kasnije Tavelice, Mandice, Krizevcanine i druge ste spomenuli...

 

interesantno je da se Hrvati, kao die-hard katolici, cesto hvale svojom odanoscu Rimu i slicno, no za taj Rim i "katolicku stvar" po teoloskom pitanju nisu nista napravili, iskljucimo li nedavno djelovanje kardinala Sepera kao reformatora inkvizicije. No, ti isti uvijek vjerni katolicki Hrvati su itekako zasluzni za teoloski razvoj protestantizma, od Matije Vlacica Ilirika, koji je izdao monumentalo djelo "Povijest crkve", koja je postala Biblija svih mrzitelja Pape i Rima i koje mu je od strane Pape priskrbilo nadimak "Ilirska zmija", do Markantuna Dominisa, heretika i doktora na Cambridgeu, koji je skoncao u vatikanskoj tamnici i koji je navukao na sebe toliki bijes i mrznju Vatikana, da mu je mrtvo tijelo izvadeno iz groba, kako bi ga spalila inkvizicija. Valjda da se uvjere da je mrtav. Pa djelatnost hrvatskih protestanata oko izdavanja knjiga na hrvatskom jeziku, Ozaljski krug Zrinskih i Frankopana, koji je smisljao stvaranje modernog hrvatskog knjizevnog jezika itd. itd

 

 

eto par recenica od uvjerenog ateista