E sad kad sam se sjetio Vukice, odma mi je pala na pamet anegdota, mislim da će Ultraš moći suosjećati sa mnom i shvatiti nepravdu i bezizlaznost situacije u kojoj se nađoh.

Naime, Vukica bila stroga, upozorili me, nema kod nje ni pisnit na satu, odma letiš van, neopravdani, komad u dnevnik... I u takvom mentalnom sklopu uđem ja na prvi blok-sat likovnog nakon doseljenja u Mugebu, i mi lijepo dobijemo temu da namaljamo voltu.  Ja dobio trojku "jer sam novi, a inače nije ni za dva" jer nisam stigao završiti svoju umjetninu.  Naime 35 minuta od 45 minuta prvog od ta dva sata sam šaptom ispitivao ostale u razredu oko sebe šta je to volta.  Naravno, dobivao sam polurečenične odgovore da je to "kao ono u crkvi" ili "kad je onako gore na ulazima"...  Okuražio sam se pitati i drugaricu, a ona mi je isto dala neki odgovor tipa "pa volta je volta, šta nisi nikad vidio voltu?"  (Reko, jel Gornju Voltu?  Ne, nisam nikad bio u Africi...)  I nitko da upotrijebi čarobnu hrvatsku riječ "luk" (s dugačkim u, jel), tj. da žena hoće da joj nacrtam neku arhitekturu koja ima lukove...