Da dignemo malo temu iz prašine. Znam da je svima Morgan Freeman zlatna koka kada se radi o specifičnosti i dubini glasa, no meni su dva glumca fantastična u tom segmentu, možda na istoj razini iako nemaju jednake karakteristike. Ustvari dodao bi i trećeg...

Prolazim pored tv-a, taman je film Uhvati me ako možeš, pogledao sam ga valjda 100-ak puta i mogu još toliko iako znam svaku sekundu filma napamet. No, taman je bio dijalog između Di Caprija i Christophera Walkena i ne mogu preskočiti kad čujem Walkenom specifičan glas osobito u kombinaciji sa njegovim izrazom lica. Inače, on sam uklanja interpunkcijske znakove iz scenarija koji dobiju i sam si piše odnosno improvizira zbog čega nagle promjene glasa uz specifičan naglasak još dobije jednu posebnu dimenziju. Užitak ga je bilo gledati, ne samo u tom filmu već recimo ona scena iz Pulp Fiction gdje govori o zlatnom satu..

Drugi glumac je James Earl Jones. Teško mi je shvatiti da je čovjek već u 94-oj godini, a zvuči bolje i dalje nego 99% mlađih muškaraca. Dubina glasa, izgovor, pauza koju koristi između riječi, naglasak...Doslovno je postao simbol i postavio standarde. Malo je onih glumaca koje tražiš da se krije iza maske u filmu i to ne mislim samo radi Star Warsa i Darth Vadera, već je fantastičan i u ostalim izvedbama poput klasika Kralja lavova, Polje snova.... 

Još bi tu svakako spomenuo i Sean Conneryja. Čovjek je imao aposlutno sve od glasa, stasa do izgleda i glume. Vjerojatno najbolji Bond, ali kad J.E.Jones održi govor u kojem je "ljubomoran" na tvoj glas, onda znaš da si klasa...