Književni jezik priča središnja hrvatska bez naglaska, znači Bjelovar i okolica. Zbog toga je od tu preko 50% voditelja, nemaju problem sa naglaskom i koristi se književni...Samo se često krati infinitiv, te u lokalnom dijalektu spajaju riječi da bi ih brže izgovorio.
Tipa Gdje si, ,"Đžes" Dže" itd. S tim da je na ovom području bilo puno Mađara, Nijemaca, Srba, ali je književni jezik dosta očuvan.
Zagreb ima lagan naglasak, onaj stari zagrebački se može još naći, bio u centru te kod starijih. Oni imaju dosta poštapalica sa "ne" na kraju i "kužiš" po novom...No, pun kufer rečenica ubace to "ne" .
Zagorje i Međimurje imaju težak naglasak, čak riječi prilagode, ali im pobjegnu tu i tamo.
Dalmacija su velike razlike između otoka, Šibenika, Zadra i Splita. Što u naglasku, a što u govoru. Moji su iz Dalmatinskog zaleđa Šibenika, baš onaj tvrdi govor gore. Baka mi je slovo "o" izgovarala kao "u". Također su miješali "f" i "p".
Šaraf = Šarap
U Dalmaciji su možda više te poštapalice + neke riječi nepoznate unutrašnjosti. Sve ovisi o kraju, kod nekih je toliko čist govor da bez naglaska ni ne osjetiš.
Karlovac ima specifičan naglasak, njega prepoznam iz aviona...kao i naravno Dubrovački.
Slavonci imaju dosta mađarskih riječi i nekih srbizama osobito na istoku što nije ni čudno uz veliko miješano stanovništvo. Te razvlače, ali jezično čisto govore barem u zapadnoj Slavoniji.
Nije to kao nekad, sad svi uče književni od malih nogu, internet, tv, društvene mreže. Nisu sredine više izolirane kao nekad. U svakom kraju se pomalo gubi taj izvorni govor, narječje čak i naglasci te se stapa sa službenim.