ŠEF BLOKA umirovljenici zajedno Milivoj Špika komentirao je jučerašnji prosvjed zbog opasnog otpada u Lici. Zapitao se gdje su bili hrvatski sportaši. Njegovo priopćenje prenosimo u cijelosti. "Gdje su jučer bili hrvatski sportaši?
Blok umirovljenici zajedno (BUZ) smatra potrebnim javno postaviti pitanje koje se nakon jučerašnjih događaja nameće mnogim građanima, gdje su bili hrvatski sportaši kada je njihov narod očekivao njihovu potporu? Tamo gdje ih je hrvatski narod bezbroj puta dočekivao sa ponosom, zastavama, mnogi i sa suzama radosnicama, jučer ih nažalost nismo vidjeli ni čuli.
Kada je trebalo stati uz vlastiti narod, uz građane koji su ih uvijek podržavali, slavili njihove pobjede i činili ih nacionalnim simbolima, uslijedila je šutnja, a šutnja, kada se odlučuje o važnim pitanjima za budućnost zemlje, je, poštovane kolege sportaši, također izbor.
"Gdje ste se jučer sakrili?"
Sportaši, kolege drage, gdje ste se jučer sakrili, zašto i od koga? Zar nije upravo narod bio taj koji vas je nakon svakog velikog uspjeha dočekivao na trgovima? Zar niste upravo zahvaljujući toj podršci postajali slavljeni i heroji cijele Hrvatske?
Upravo zbog svega navedenog vas danas imamo puno pravo pitati gdje ste bili kada je vaš narod trebao vas? Nije problem ako netko od sportaša ima drukčije političko mišljenje, jer narod od sportaša nikada nije ni tražio da se odrede prema bilo kojoj stranci.
Problem nastaje kada se osobni komfor, privilegije ili bliskost sa nekim političkim strukturama, baš kao što se jučer očito dogodilo, stave ispred interesa ljudi koji su vam desetljećima davali svoju podršku. Ako je jučerašnja šutnja bila svjestan izbor, a teško je to drugačije objasniti, onda je javnost ima pravo tako i protumačiti.
"Nemojte očekivati da će narod zaboraviti"
Građani ne traže od sportaša da budu političari, ali traže i očekuju minimum građanske hrabrosti i odgovornosti jer medalje, trofeji i milijuni pregleda na društvenim mrežama nisu samo osobni uspjeh sportaša, oni su velikim dijelom i rezultat ljubavi i podrške ovog naroda.
Zato dobro zapamtite jučerašnji 5. rujan jer narod pamti tko je bio uz njega kada je bilo teško, ali pamti i one koji su tada okrenuli glavu.
Sljedeći put, kada budete izlazili pred taj isti narod, nemojte očekivati da će zaboraviti što je bilo 5. rujna 2026. godine jer za biti ponos Hrvatske nije dovoljno samo stati na pobjedničko postolje. Ponos Hrvatske je imati hrabrosti stati uz svoj narod kada je najpotrebnije", poručio je Špika.
Inače, pogođeno totalno u sridu. Ljudi koje narod uvik ispoštuje i dočeka kada se vrate sa velikih natjecanja, sada kada je trebalo stati uz narod jednostavno "ne postoje". Kada triba dat podršku onima kojima je zdravlje potencijalno ugroženo, čiji su životi zbog pojedinaca upitni, kojima u susjedstvu stoje tone i tone otrovnog otpada, e to nas ne zanima. Stvar je u tome šta naše "velike" sportaše zanimaju isključivo samo oni sami, oni žive u nekim svojim svemirima, potpuno isključeni od ove naše stvarnosti. Sebični i jadni. Šteta samo ovog naroda, realno, poprilično priglupog
Postoje dobri klubovi, bolji klubovi, svakakvi klubovi. Klubovi u kojima svatko od nas želi igrati i čije dresove kupujemo kao djeca. Hajduk meni nije ni dobar, ni bolji klub. On je prva ljubav. On je priča za sebe.