Izbacilo mi na instagramu neka videa iz Srbije. U prvom Vučić zove nekoga da mora riješiti neki lijek, da ne bude birokratskih gluposti, prekida poziv i govori roditeljima djeteta kojem je potreban lijek, evo biti će za 7 dana, a ne za 2 mjeseca kako vam je rečeno. I oni ga grle, plaču, zahvaljuju. U drugom on na pozornicu dozove nekog malog, govori mu šta plačeš i grli ga, diže u zrak, mali presretan.
Jednostavno toj državi nema spasa. Njihovo društvo je "umrlo", ne vidim šta im može pomoći. Predugo su žrtve sistema, plus kad se nadoda na to mafija koja realno vlada tom državom, samo neki građanski rat je spas, ali opet, ovi koji vode državu bi vjerojatno u tom ratu dobili pa bi samo bilo još gore. Strašno nešto.
Postoje dobri klubovi, bolji klubovi, svakakvi klubovi. Klubovi u kojima svatko od nas želi igrati i čije dresove kupujemo kao djeca. Hajduk meni nije ni dobar, ni bolji klub. On je prva ljubav. On je priča za sebe.
