Govnene su riječi tvoje, govnena su tvoja djela, u nosu ti govna stoje, govna su te odsvud splela, u ustijeh djestro hrani. V?s si govnen, kneže usrani!" Govna su, sviđalo se to Tomiću ili ne, dio hrvatske literarne tradicije. Gornja strofa je iz djela Junija Palmotića "Gomnaida", upućene nekom dubrovačkom vlastelinu s kojim ovaj nije bio u najboljim odnosima. "Vas si govnen", za one koji ne stoje najbolje sa starim dubrovačkim, znači "sav si usran".
Vijeće od govan tuj prignuto
primit će te umilmente,
vikajući: "Ben venuto,
signor nostro eccellente,
s govnjom krunom korunani!"
V?s si govnen, kneže usrani,
pjeva dalje Palmotić. Kruna od govana kojom je okrunjen pred dva tjedna je bila i povodom gostovanja Ante Tomića u emisiji Nedjeljom u dva, koji je ovdje preuzeo ulogu "vijeća od govana" koje mu pruža dobrodošlicu. Tomić je došao u emisiju da bi se oprao od onog čime ga je nepoznati počinitelj, kojeg cijeli Split traži da bi mu platio piće ili ga častio večerom, zalio. Ali, ne samo da se nije oprao, nego se još više umazao.
"Zapravo sam dobro", umiljavao se Tomić gledateljstvu, uz puno razumijevanje voditelja. Dobrohotnog je Tomića bijes prošao. On je nenasilan čovjek, tumači nam dalje, nije poput pokojnog Mosora, legendarnog udbaškog novinara pravim imenom Milorad Bibić, Antinog uzora i kolege.
Tomić je u njegovo djelo očito upućen, kad već nije u Palmotićevo. No, o Palmotiću se ne uči u podoficirskoj školi, tako da ovaj naš vrli lijevi intelektualac o tom ne zna ništa. To ga ipak ne smeta da konstatira kako desničari, poput njegovo arhineprijatelja Nina Raspudića, ne mogu biti pravi intelektualci: uostalom, jedina prava inteligencija je poštena inteligencija, to znamo još od Druga Tita, a Raspudić je, kaže nam Tomić, prešao "na tamnu stranu" odrekavši se bosanskog integralizma oličenog u statui Bruce Leeja. Kad bi on još razumio što je Nino s Bruceom htio reći, bilo bi dobro. Kako god, ja sam siguran da je Nino, intelektualac ili ne, jako dobro upućen u Palmotića, ako već nije u Mosora.
Nino nije naišao na tako topao i prijateljski prijem kod Stankovića kad je pred nekoliko tjedana on gostovao u Nedjeljom u 2. Poznato je da Stanković ima jedna mjerila za svoje, a druga za one druge. Spočitnuo je Ninu što ga je usporedio s crncem iz romana "Korijeni" koji bičuje svoje crnce, konkretno Kunta Kintu, kako bi se dodvorio bijelom gazdi za ostatke s njegova tanjura. Istina, kritika bi trebala ići na moj račun: Nino se jasno pozvao na jednog "lucidnog komentatora" (hvala na komplimentu, Nino) koji je svojevremeno povukao tu usporedbu. A povukao sam tada i jednu drugu, njega i kumordinara Žorža iz "U registraturi" koji radi za mecenu i smatra da mu zlatna dugmad na uniformi daje pravo vrijeđati svoje suseljane da su "indolentni mužeki". Tomić je rekao kako on svoje porijeklo nikad nije skrivao niti ga se stidio: on se, istina, nije stidio svog porijekla kao takvog, služeći se njime izgovorom za urbani rasizam, ali jest svega onog što njegovo porijeklo predstavlja. On o svojim ljudima, bivšim suseljanima, nikad nije pisao s ljubavlju i toplinom, već svisoka, blateći ih da su indolentni mužeki, kamenjarci, primitivci, nisu poput njega, onako urbanog po celom telu.
Svak te od nas prima rado,
svaki želi bit uza te
er smo čuli da si vlado
sve djestrarske mađistrate,
gdje se seru tvoji mještani.
V?s si govnen, kneže usrani!
Palmotić stvarno kao da pjeva o njemu. A tko je njegov bijeli bwana, njegov mecena? Pa nije to neka tajna. Pavić. Dotakao se i njega. Znate, nije on loš čovjek, nisam ja plaćeno pero, ja pišem što stvarno mislim, kaže Ante. I dodaje, znate ma nije zgodno da baš u Jutarnjem pišem protiv Pavića, pa ipak znate on me hrani, a nije lijepo gristi ruku koja te hrani. A kako se ne grize ta ruka pokazao je i u emisiji. Podržao je Linića u vrijeđanju novinara i zdrave pameti građana ove zemlje, i u guljenju istih, jer, ipak, tko bi da nema Linića njegovom gazdi opraštao milijunske dugove? Ponovio je mantru kako je to ipak osamsto zaposlenih...
Samo, što s radnicama Kamenskog? Nisu li i one bile zaposlene, ne kao on za tridesetak tisuća kuna mjesečno, nego za tri? Nije li njih njegov mecena Pavić doveo na prosjački štap? Ma nije on loš čovjek, kaže Tomić, samo voli čovjek nekretnine. A nije ni Sanader tako loš, samo eto voli pare. Uostalom i Sanadera je Jutarnji volio, dok je Paviću poklanjao tiskare i medije poput "Slobodne". Nije ni Tomić loš. Samo eto voli i on svašta, i pare i Jugoslaviju i koješta. On je uvijek na strani slabijih, ako to nisu radnice Kamenskog ili profesori u štrajku. On kaže da se grozi hajki, da ne voli hajke, osim kad ih njegov EPH vodi protiv nekog, recimo protiv Jadranke Kosor. Kaže bio je nepravedan prema njoj, možda pinkicu, dok ju je UDBA rušila, kako se čini po nalogu britanske tajne službe. Bio je on, ako ćemo iskreno, nepravedan prema mnogima: netko mu je to vratio.
Glas govnene tve dobrote
po svijetu se svem poteza:
vrag uzeo dvije balote
manjkaše ti ke za kneza,
naš prinčipe poštovani!
V?s si govnen, kneže usrani!
Rekao je i da je njegovo mišljenje uvijek manjinsko. Što to znači? Da on zapravo nema svoje mišljenje! Jer, ako imate svoje mišljenje, onda vas nije briga je li ono većinsko ili manjinsko: formirate svoj stav, ako imate imalo intelektualnog poštenja, temeljem činjenica i morala, ne temeljem većine i manjine. No, to je pusta demagogija, notorna laž. On ionako odlazi po svoje mišljenje Paviću, a Pavić u komitet.
Iskoristio je gostovanje i za bizantinski spin o Karamarku. Kao nije on za SDP, ali... pa kog bi vi boljeg od Milanovića? Ne valjda Karamarka, koji tamo priča o nekim jamama, ako ne priča on priča netko drugi, gluho bilo da on zna jesu li ustaše bacali partizane u te jame ili partizani ustaše, ništa on ne zna kakva je to Kevina jama, kune se majkom. Nikad čovjek čuo za Google.
Taj spin s Kevinom jamom je tipičan način spinanja Tomića i epehazije. Naravno, nitko nije pozivao na bacanje neistomišljenika u jame, spominjalo se da su Tomićevi "antifašisti" neke ljude bacali u jame. No Tomić je ostao dosljedan u obrani cjelovite Bosne, protiv "trećeg", za Jasmilu i njezine koji praktički pozivaju na obespravljivanje Hrvata. Grozi se nad time da djeca u Mostaru idu u odvojene škole, ali svakako podržava odvojeno pismo za Srbe u Vukovaru. I odvojene ploče. Ali nije podržao hrvatske titlove svojevremeno za "Žikinu dinastiju".
Smeta mu nacionalizam u Hrvata, ne smeta u Bošnjaka, slabo prikriven u "integralizam", još manje integralno jugoslavenstvo, lijepa su to njemu bila vremena, ljudi solidarni... Sve je kod Tomića na tragu jugoslavenstva. Iskoristio je gostovanje i za prozirno spinanje za SDP. Svi su mu prozirni populisti, i Lesar koji ponavlja šuplje fraze, i Holy koja je draga ali nema pojma, i Karamarka koji bi da hapsi "antifašiste", i Željka Markić, jer se njemu gadi da netko sjedi s Glavašem, ratnim zločincem, ali mu ne smeta da njegov Jutarnji svim silama brani udbaške ubojice i zločince. Koji se nisu služili akumulatorskom kiselinom, oni su više voljeli sjekire. Ako je Glavašu rat bio izgovor, što je bio izgovor Perkoviću? On ne voli "narodne spasitelje", on bi da ostane Milanović. Kojeg je, dok je na vlasti bila Kosor, predstavljao kao narodnog spasitelja.
Njegovo bizantinski u celofan umotano pljuvanje po protivnicima SDP-a je više nego prozirno. Dotaknuo se i Kajina: Stanković se samo tu malo potrudio štrecnuti ga time da je podržavao Kajina, a sad mu najednom ne valja. "Znate, kad je uzeo onu mirovinu od onda ga više ne podržavam..." Krivo, Ante, ne podržavaš ga otkad se odmetnuo od SDP-a. No upravo to pokazuje koliko je nisko palo naše novinarstvo: ne podržava se ljude, nego određene njihove postupke, ukoliko se ima morala. Kod nas to nije tako.
I tako je sve proteklo u prijateljskoj atmosferi, u priči o rušenju nacionalističkih klika u Bosni, o tome kako nam je nekad svima bilo bolje, o tome kako je Raspudić jedan običan bedak. I u šupljim pseudofilozofiranjima o identitetu na razini pubertetskog lamentiranja nakon boce Ribara, i o tome kako se on nije osramotio time što ga je netko zalio kantom govana. Ne, nije se osramotio time što je netko njega zalio kantom govana. Ali jest svim onim verbalnim govnima kojima se nabacivao po svima koji su ikad stali na žulj njegovim kapitalističkim poslodavcima i njihovim komunističkim zaštitnicima. Postao je sinonim za nekog tko vrijeđa svakog koji drugačije misli od njega. On je zapravo taj koji se ističe netolerancijom, a "likovanje na internetu" nakon događaja samo pokazuje koliko je to ljudima već dozlogrdilo. On je dobio kantu dreka na glavu, a Splićani dobivaju od njega isto to kad god sjedne za tipkovnicu. U engleskom postoji fraza "What goes around, comes around": ili, u slobodnom prijevodu, tko se nabacuje govnima, kad tad će mu se ta govna vratiti. I upravo to je ono što se Anti desilo. Sve drugo je šuplja priča. On ima stranice jutarnjeg s kojih se može nesmetano nabacivati izmetom, a građani nemaju stranice Jutarnjeg da bi mu uzvratili, pa njemu i bratiji uzvraćaju onim što imaju: pisanjem grafita po zidovima i kantama izmeta.
Govneni će tuj popovi,
videć da si tako resan,
sprva u način kantat ovi,
više tebe ovu pjesan:
"U govno se govno stani"!
V?s si govnen, kneže usrani!
