U SR Hrvatskoj nisu samo Srbi bili na vodećim pozicijama, a glavni uvjet je bila partijska podobnost. 

To o Srbima kao glavnim krivcima za sve je potpuno ista priča kao i danas o Hercegovcima. Ne mogu Hrvati bez dežurnog neprijatelja. 

Da nemaju smisla za biznis niti zauzet se za sebe. Samo šuti i radi, to je moto kojim Slavonci odgajaju svoju djecu. Koliko smo odlični radnici, toliko nemamo njuha niti za biznis, niti politiku, niti nekog talenta za vodstvo. I da ne pričam kako se opće ne držimo zajedno.

Dok s druge strane Hercegovci, Bosanci pa čak i Dalmatinci... Sve suprotno.

jaaaaadni slavonci, smrc

Davno detektirano kao "parohijski mentalitet", mrznja koja seze "cak" i do prvog susjeda, i uvijek je za svaku nevolju kriv netko drugi.

Istina, ovi sta su im Hercegovci trn u oku, najmanje su politicki Hrvati.

SRH je bivsa, a sada vladaju Hercegovci!

Patite.

Vidis kako su to sposobni ljudi, ucite i naucite nesto od njih.

Uciti i samo uciti, druze antifa. Ne moze se zivjeti samo od "nevladine udruge" i sisanja drzavnog novca, treba nesto i zaraditi.

Uvažena gospodo i drugovi! Svatko tko se bavi ili se bavio politikom ili je bio u zatvoru ili će bit. 

Pošten čovjek neće među politički ološ i parazite. A paraziti se iskorjenjuju najekstremnijim metodama. Treba njima uzet sva primanja i odredit im da tko želi porfesionalno trkeljat kao politički štakor odredit minimalac. Ili nek se bave uz rad, volonterski. Nikad nigdje osim u našoj banana ili kako neki vole reći slučajnoj državi nisam čuo za pojam volonterska naknada. Jebote ako volontiraš nema naknade, to je društveno koristan rad. Tko zna, možda je i Čobi za guljenje krumpira dobivao volontersku naknadu. Jadnog čovjeka osude na taj sramotan način i oštru kaznu a ukrao je samo 26 milijona kuna, barem ono što je priznao.

Nije to tu bilo baš doslovno 1+1=2! Naime šta, 12% stanovnika SRH, Srba su bili složni, nepodijeljeni, svi su bili na istoj strani za vrijeme IIWW (dobro, da budemo baš precizni bio je dio u kninskom kraju na strani četnika a ne partizana), dok je preostalih 85% stanovništva, većinskih Hrvata bilo podijeljeno barem na dvije glavne struje (partizansku, komunističku ili ateističku i na onu drugu koji su bili sve ostalo. I dogodilo se što se dogodilo, to da u dominanatno srpskim sredinama su po pprirodi stvari bili nositelji lokalnih dužnosti i na položajima, u čisto hrvatskim sredinama (npr. Đakovo) su Hrvati uspijevali biti na funkcijama, nešto uz partijsku knjižicu, nešto što im je netko bio u partizanima. A mješane sredene su posebna priča. Tu su čak u strukturama ondašnje partije bilo više frakcija i među samim Srbima. Jer Hrvate u partiji koji su bili u partizanima nisu baš samo tako mogli ignorirati, a među Srbima u strukturi partijskog vodstva je vladala određena vrsta nepovjerenja, čak su postojale i određene "paralelne" strukture po mjeri pojedinog ondašnjeg dužnosnika.