Kobne staze smrti na kojoj je poginuo gruzijski sanjkaš Nodar Kumaritašvili  nije bila pošteđena jedina hrvatska sanjkašica Darija Obratov. Upravo ju je pad na stazi Whistler prije tri mjeseca koštao plasmana na ZOI, piše Večernji list. Neplasman ne bi bio toliko tragičan da joj nisu popucali ligamenti.
– Ne mogu vjerovati da Nodara više nema, da više nikada nećemo sjediti zajedno u svlačionici. Bio je dobar i vrlo pristojan. Bilo je paraliziranih, teško ozlijeđenih, ali da će netko izgubiti život, i to baš na Igrama, to nitko od nas nije nije očekivao - potresena je dvadesetogodišnja Splićanka koja trenira sama. Servisera nema, jedino joj u pomoć priskaču roditelji, Ivan Šola te Hrvatski sanjkaški savez.
Prepuštena sama sebi, Darija je svjesna opasnosti ovog atraktivnog, ali nedovoljno medijski popraćenog sporta.
- Staza Whistler jedino je mjesto gdje smo morali potpisati da se spuštamo na vlastitu odgovornost. Kada su je projektirali nisu ni sanjali da će biti tako brza, da će se voziti i do 160 km/h. Najveći je problem što oko pri takvoj brzini ne može percipirati neke zavoje, naprosto ih ne vidite. Vozi se napamet, a kad se dogodi pogreška, u pravilu je prekasno za reakciju.
Teški uvjeti za rad i opasnost koja vreba iz svakog zavoja ne sprječava ju da se spusti brzinom od maksimalnih 160km/h.
– To je adrenalin u kojem uživamo. Treba postaviti neke limite da nije bilo aluminijskih stupova, nego ledeni zid kako je uobičajeno, danas bi Nodar bio živ. Opasno je čim nosite kacigu, no ja nikako ne odustajem, želim na OI u Soči! - odlučna je hrabra Splićanka koja ni u trenutku pogibije nesretnog Gruzijca nije razmišljala o napuštanju ledenih staza.



A joj bidna Darija...znan je jos otkad je bila dite...njena seka i ja isle smo skupa u razred...