Jutros me ne bi na jutarnjoj, poranio na polaganje onog javnog ispita u Sarajevo.
scena 1
Krenem s bussom u 6,00h, do Sarajeva treba dva i pol sata, tamo sam u 8,30, doručkujem, popijem kafu na nekom starom mjestu, pročitam SN, i onda se uputim do mjesta gdje se polaže ispit, koji je zakazan za 10,00h. Kad ono nakon sat puta u Jablanici pokvari se buss, neće da iz druge se prebaci u bilo koju brzinu. Nervozni putnici, doktor kojeg čeka pacijent na operacionom stolu, mladi bračni par koji imaju let za medeni mjesec, i tako, a sve knap vremenski. Ništa, nego čekati sat da dođe drugi buss iz Mostara i nastavak putovanja. Naravno sve to mi kvari agendu, te sa stanice moram trčati i upadam u salu za polaganje ispita dvije minute prije početka.
scena 2
Ispit sam spremao vrlo ležerno, nisam se nešto baš potrudio. Kontam, da vidim kako to ide, možda i položim. 42 pitanja, na zaokruživanje, tri ponuđena odgovora. Za prolazak je potrebno tačno odgovoriti 2/3, tj. 28 pitanja. Meni prvi put, svima ostalima po ko zna koji. Pitanja ne izgledaju baš laka, dosta toga idem na logiku. Ko zna? Završavam nakon pola dopuštenog vremena, prvi. Kasnije u hodniku svi pričaju kako je ispit pretežak, kako niko neće proći i sl. Rezultati: Imam tačna 27 pitanja

, a potrebno je 28. Najbolji imao 33, pola ih nije prošlo. Padam zbog gluposti, neki pitanja za koja sam bio 100% siguran, jer sam ih znao, a ono zakonska regulativa se promjenila u zadnjih pola godine, što nije osvježeno u literaturi na webu, neke gluposti je li odbor ili komisija i sl. U biti sam zadovoljan sa razgledavanjem, ali sam pao na teškom ispitu, za samo jedan bod.
Kasnije provodim lijepih tri četiri sata u sarajevu sa stadim prijateljima koje nisam vidio nekoliko mjeseci.
scena 3
U buss nazad, upoznajem prelijepu studenticu prava

. Moglo bi biti svašta

. Ispita se više i ne sjećam...
[uredio riki_mo - 22. srpnja 2010. u 18:48]