Nešto slično smo i sami slušali početkom devedesetih: beogradska propagandna sintagma je glasila kako Hrvatsku brane isključivo 'drogirane ustaše i strani plaćenici'. Putin je, zapravo, nimalo originalna povijesna pojava: jeftini i zakašnjeli plagijator malenoga srbijanskoga despota i ratnog zločinca otprije više od 30 godina.

Potpuna paradoksalnost optužbi psihopata iz Kremlja očituje se već u notornoj činjenici da je Ukrajina, uz Izrael, donedavno bila jedina zemlja na svijetu kojoj su i na predsjedničkoj i na premijerskoj funkciji bili - Židovi. Vladimir Zelenski je Židov koji ne prakticira vjeru, što je čest slučaj u toj bivšoj sovjetskoj republici čiju su povijest obilježili grozni nacistički i antisemitski pokolji, ali i progoni Židova u vrijeme Staljina, koji je također bio paranoični antisemit. Djed Vladimira Zelenskog bio je, k tome, u Drugom svjetskom ratu borac Crvene armije i tako je uspo preživjeti holokaust, za razliku od brojne svoje obitelji koja je završila u nacističkim krematorijima.

Židov po nacionalnosti je, uz Zelenskog, bio i donedavni ukrajinski premijer Vladimir Grojsman: i njegovi su preci svojedobno preživjeli boreći se na antifašističkoj strani. Kad su njih dvojica na izborima 2019. izabrani na ukrajinskim izborima, veliki rabin Ukrajine Moše Reuven Azman u kijevskoj je sinagogi priredio veliko slavlje. Tom je prilikom rabin izjavio za AFP: „Svojim prijateljima u Rusiji, Europi i Izraelu koji me pitaju što se to događa u Ukrajini i je li istina da posvuda dižu glavu neonacisti više ne trebam ništa objašnjavati!“

 Ukrajina, doduše, ima svoje neonaciste i ekstremno desne nacionaliste, ali ima ih apsolutno svaka europska država. Oni su tamo, kao i drugdje, krajnje marginalne i minorne društvene skupine. Baš poput hrvatskih sljedbenika Ante Pavelića i ustaša, pozivaju se na izdajničko nasljeđe Stepana Bandere, ukrajinskoga kvislinga, protusovjetskog borca i nacističkog kolaboracionista iz Drugoga svjetskog rata. Okupljeni su mahom u strančicu Nacionalni korpus, na čelu koje je utemeljitelj bojne Azov i ekstremno desni političar Andrej Bileckij.

 Oružana inačica hrvatskoga HOS-a do prije nekoliko godina bila je dobrovoljačka postrojba koja je nakon ruske okupacije Krima i pobune u Donbasu svojim konotiranjem imidža SS-ovskih trupa iz Drugog svjetskog rata i njihovom heraldikom nanijela jako puno međunarodne štete Ukrajini.  No, prije više od pet godina službeno su prerasli u pukovniju Azov i postali sastavni dio ukrajinske Nacionalne garde. Instruktori NATO-a odbili su ih obučavati ne prekinu li s njegovanjem sentimenata prema nacistima i s kontaktima prema ekstremističkim pokretima u inozemstvu. 'Azovu' su svojedobno dobrovoljno pristupali i neki Hrvati, ali i Srbi, kao primjerice dobrovoljci iz fašističke grupe 'Srbska Akcija' koja se diči obožavanjem lika i djela Milana Nedića.

 Usprkos takvim pojavama koje ni izbliza ne determiniraju pravu sliku ukrajinskoga društva, baš kao što ni Hrvatsku ne određuje Marko Skejo i njegovi brčići, Ukrajina je puno normalnija i puno manje nacistička zemlja od Putinove Rusije i njegove klero-boljševičke diktature.

 Izborom Židova na čelo svoje zemlje Ukrajinci su zorno pokazali civilizacijsku zrelost i modernizam svoje nacije. Osim toga, Memorijalni centar Yad Vashem u Jeruzalemu više je od 2600 Ukrajinaca proglasio svojedobno Pravednicima među narodima zbog toga što su izložili svoje živote opasnosti spašavajući Židove od nacizma. Razina antisemitizma u Ukrajini danas je znatno manja nego u Rusiji, a i drugdje u Europi. Putinove trupe i rakete ubijaju isključivo nedužne ljude, djecu i starce, uništavaju živote sirotinji koja s davno poraženim ideologijama, za razliku od Kremlja, nemaju baš nikakve veze.