nicaze je napisao/la:
Cilja rata u Ukrajini je bio slabljenje Europe i ona ce uz Ukrajinu platit najvecu cijenu.
Cini se da SAD i Rusija ulaze u "detant" sa ciljem da oslabe Kinu i Eu.
SAD-u nikako ne odgovara totalno priblizavanje Rusije i Kine, jer bi to znacilo spoj ruskih vojnih tehnologija, strateskih reursa sa kineskim gospodarstvom koje vapi za ruskim resursima. To bi Kini bio ogroman potencijal da jos brze napreduje i ostavi sve iza sebe.
Takodjer, kao sto SAD-u ne odgovara rast Kine i priblizavanje Rusije istoj, tako ni Rusima ne odgovara da budu kao velika sila ovisni o suradnji sa Kinom koja sa velikom zeljom promatra bogate ruske resurse uz njihovu granicu.
Onaj sastanak Rusa i Amera u SA nije bio samo o Ukrajini, vec i o Kini, Bi i sl.
Ukrajinci ni krivi ni duzni placaju igre velikih. Uzasna ih je agresija spopala, treba se moliti za njih.
Vidi cijeli citat
Donekle si u pravu.
Primarni zadatak je slabljenje vojnog potencijala Rusije, odnosno dolazak u posjed ukrajinskih resursa koji su izgleda ključni za novu tehnologiju. Novi avioni, umjetna inteligencija, robotika. Svijet se kreće jako brzo u tom pravcu.
Sekundarni zadatak je u smislu odvajanja njemačko-ruske veze.To je uvijek bio američki strah. Jedni imaju jeftine energente, a drugi prijeko potrebno tehnološko znanje. Spoj jeftinih energenatra i tehnološkog znanja je smrt za Ameriku. Zato i imamo miniranje Sjevernog toka.
Hoće li se biznis krenuti odvijati as usual, kad rat završi, to tek treba vidjeti. Zasad uvozimo dosta skuplje energente.
Uzmimo za primjer električnu energiju. Mi zadržavamo cijene umjetno niskima, odnosno država radi redukciju struje. Subvenciju, nazovite to kako hoćete. Tu najveću korist imaju obična kućanstva.
Dok kućanstva uživaju jednu od najnižih cijena električne energije u EU, tvrtke se guše u možda i najskupljoj cijeni električne energije. Mrzi me provjeravati, ali znam da smo po tom pitanju u vrhu. Gledajući standard, naravno.
Cijene električne energije za tvrtke su od 2019. skočile za 120 posto.
Taj poučak sa električnom energijom, prenesite na ostale energente i dobijete ekonomsku katastrofu za EU. Kako bi rekla Nancy Pelosi skuplji trošak američkog plina je mala cijena za neovisnost Europe. Kakva jeftina, infantilna propaganda.
Kao i propaganda gdje su uspijeli izmanipulirat javnost da većina žitelja Ukrajine ima težnju prema Zapadu. Ne tvrdim da ne postoje milijuni Ukrajinaca koji ne žele na Zapad, ali to je prije početka rata bila duboko podijeljena zemlja.
Preko 50 posto žitelja Ukrajine je prije 2014-e reklo NE približavanju Zapadu. Ako nekome trebaju dokazi tih anketa, mogu ih zalijepiti.
Prije početka rata emisari iz Washingtona, neumorno su nagovarali EU na gradnju LNG terminala. S druge strane su sankcionirali kompanije koje su gradile Sjeverni tok 2. Sasvim slučajno je ispod radara prošla izjava Joe Bidena da će Amerika na ovaj ili onaj način osujetiti taj projekt. Sasvim slučajno je kasnije Sjeverni tok 2 odletio u zrak. Drugim riječima, USA nam nameće ono što je najbolje za njih, a ne za nas. Americi smeta plinovod između Rusije i Njemačke, koje su na tisuće kilometara udaljene od njih, a netko se pita kako Rusiji smeta da Ukrajina bude okrenuta prema Zapadu?
Ili još bolji primjer. Solomonski otoci. Udaljenost između ove zemlje i Amerike se mjeri u tisućama kilometara. Kad su Kinezi mislili tamo napraviti vojnu bazu, Ameriknaci su zaprijetili invazijom na tu zemlju. Kinezi su mudro odustali, jer znaju da nemaju šanse. To je jedna vrsta geopolitike.
U novijoj povijesti, Cia je priznala da je rušila režime i poticala državne udare koji su kasnije doveli do rata, počevši od Gvatemale, Irana, Sirije, Indonezije, Iraka, Vijetnama, Koreje, Kube, Kambodže, Etiopije, Angole...u većini tih zemalja dobar dio problema stoji i danas. To je službena brojka. Neslužbena je puno veća. No dosta o tome..
Ono što danas znamo, a što nismo znali prije 3 godine. EU i USA nisu bankomati, koji poklanjaju milijarde Ukrajini. Sve se mora vratiti. Kroz resurse, rijetke minerale, žitnice, itd. Zasad je Velika Britanija potpisala sporazum sa Ukrajinom. U tom sporazumu, nejasno je što točno Velika Britanija nudi Ukrajini i koliko se minerala Ukrajina odrekla. Znamo samo da je sporazum potpisan nedavno. To je prašina u oči svima koji misle da se tamo brani demokracija, a zapravo se odvija lihvarenje.
Izgleda da Ukrajina više nema što ponuditi svojim pokroviteljima i sad dolazi naplata. Zvuči okrutno. I jest okrutno. Nema tu empatije, samo čisti interes.
Pobjednik je onaj koji u ratu što više zaduži jednu od zaraćenih strana, koja nema opciju nego stalno moliti za pomoć. Pravo se temelji na prilično okrutnim zakonima koji ne poznaju milosrđe. To se u ovom slučaju zove piramidalna struktura globalne moći.
Neki su od početka vjerovali u ovaj igrokaz, a neki su kao što svaki cinik treba, propitkivali. S jedne strane stalno smo imali obećanja da će Ukrajina pobjediti, da će osloboditi svoj teritorij, da će se ruska ekonomija uništiti, da Rusi jurišaju sa lopatama, pad rublje, uništenje rafinerija, razno-razni game changeri, zastrašivanja da će nakon Ukrajine krenuti na NATO - jeftino su koristili ljudsku primarnu emociju, a to je strah, da dostvare svoje interese. EU i NATO se rješio starog oružja, municije sa istekom roka trajanja, a većina toga je na dug/zajam.
Zašto prihvaćanje igrokaza? Zbog straha, zbog vjere u sistem, neki zbog materijalizma (da se što prije vrate prijašnjem životu), tko će znati..
Najgore što čovjek može napraviti za sebe je ne mjenjati sebe u strahu od okoline.
Rusi godinu dana ne mogu osvojiti Chasiv Jar, kako će onda pobogu napasti NATO? Svejedno, i dalje se gura narativ da će Rusi nakon što osvoje Ukrajinu krenuti na NATO. Pa Poljaci bi ih pobjedili sami, s obzirom da ulažu 5 posto BDP-a u obranu i za razliku od Ukrajine imaju jako dobru avijaciju.
Tri godine imamo utopizam da će rat prestati onog trenutka kad Ukrajinci povrate svoj teritorij, danas znamo da će rat prestati onog trena kad Ameri kažu "kaput". Ostaje nekoliko upitnika. Kako jamčiti Ukrajini sigurnost, ako Rusija ne želi mirovne snage sastavljene od Engleza i Francuza? Plus ne žele da Ukrajina uđe u NATO. Ovo je po meni ključno pitanje. Sve ostalo će se rasplesti po inerciji kroz par mjeseci.
Da se vratim na EU. Nije Americi u interesu slabljenje EU, mi smo samo kolateralna žrtva sukoba velikh sila.
Europa je američki saveznik i cijelo vrijeme postupa kako joj veliki brat kaže. Mi nemamo baš neku demokraciju u Europi. Demokracija nije kad imaš hrpu kloniranih političara, koji dolaze jedan iza drugog. To imamo u najgorim totalitarnim režimima. Demokracija je kad dođe netko novi sa svježim idejama i drugim pravcima. Na takvo nešto većina zapadnih zemalja bude alergična, a alergija je simptom nedostatka demokracije. Nitko ne radi za europske interese, za interese malog čovjeka. Europa da je normalna bi još 2022-e zazivala pregovore, pa ako se ne dogovore, za mjesec dana opet, pa za mjesec dana opet. Svaki rat će se završiti primirjem, pa tako i ovaj, samo što ne bi imali milijun-dva mrtvih, inflaciju, njemačku krizu, itd. Na ukrajinsku žalost taj mir neće biti pravedan, kako su zadnje 3 godine svi obećavali.
Što se tiče Kine, sve skupa smješno. Jedan dan im uvode trgovinske sankcije. Drugi dan visoki američki dužnosnici idu u Peking tražiti od Kine da uvedu sankcije Rusiji. Ako se to dešava Kini, takve prijetnje i ucjene, možete li zamisliti što se dešava manjim zemljama?
Nakon ovog mog izlaganja, mogao bih dobiti još pokoju etiketu. Omiljeni su mi inkvizator ili heretik;) Nikad u povijesti nije postojao takav način gdje se nekog ušutka ili marginalizira nečije mišljenje, pa se rasprava odvede u smjeru gdje ne želiš suprostavljeno mišljenje. Realno, nitko ne želi biti etiketiran takvom terminologijom, pa je onda bolje šutjeti, nego se izjašnjavati. To je neka vrsta gatekeep-inga.
Meni nije cilj opravdavati ruske zločine, agresiju, barbarstvo i ovaj gnjusni način na koji vode rat. Meni je cilj samo prikazati novčić iz profila. Nije sve crno ili bijelo. To što većina ljudi vjeruje u opciju A, a tek nekolicina u opciju B, ne znači da su ovi koji vjeruju u opciju A u pravu, jer su u većini. To samo znači da je u opciju A lakše vjerovati, odnosno iziskuje manji mentalni kapacitet.
Rusija jest agresor, ali američke namjere nikako nisu dobronamjerne. Stari Rimljani su imali uzrečicu u slučaju mutnih situacija. "CUI BONO" ili "KOME KORISTI".
Ovi pregovori sa Rusijom, mi ne znamo o čemu se tu pregovara. Možda Ameri daju popust Rusima ako olabave sa novo nastalim ekonomskim savezom, BRICS-om. Tu se spominjala i nova valuta. A sa novom valutom, dolar bi jako oslabio. Puno je tu nepoznanica. Dolar je godinama glavna svjetska valuta i sredstvo globalne trgovine. To Americi omogućuje beskonačna zaduživanja (trenutno im je dug 120 bilijun). To je politika koju svaki predsjednik slijedi. Oni moraju biti arbitar svjetske trgovine. Vrijednost svih dolarskih transakcija u svijetu iznosi 14 trilijuna godišnje.
