Tamo 90-ih je bio rat za Novu kada govorimo o pirotehnici...Tamo ranih 00ih je isto bilo dosta s velikim padom svaku godinu. Mislim da se pirotehnika smanjila za 1000%. Mjesec dana pred Božić su bacali, karabit se pucao. U manjim dućanima je polica sa pirotehnikom bila kod blagajne veća nego sa slatkišima. One 18+ si mogao kupiti samo tako...Bacalo se u školskom dvorištu, pred Crkvom za vrijeme ponoćke. Kod nas su čak u razredu bacili pod odmorom, one mege.
Sad ako sam čuo možda dva ili tri puta. I to je dobro, došlo je do prirodnog pada jer mlađe generacije ne zanima, smanjena prodaja, ograničenja bacanja itd. Petardi skoro ni nema ako usporedimo sa prethodnim godinama. No, vatromet je druga stvar, kratko traje, ne stvara opet toliku buku, a djeca ga vole. Pa jesmo društvo koje zadovoljava potrebe vlastite djece ili kućnih ljubimaca.
Nisu ni stanovi sa pločicama, parketima stvoreni za pseće šape, držanje na uzici, šetnja jednom na dan. Životinja se kao svako biće želi kretati u neograničenom prostoru na onome što je stvoreno da zadovoljava njezine fizičke potrebe. Sav taj ambijent nanosi stres, možda i zvukovi trube na autu, tramvaju, dječja buka...Treba to sve zabraniti jer se nekom sinulo biti u centru pažnje.
To što većina ljudi ima životinje kao kućne ljubimce ne znači da se društvo treba ponašati kao da djeca i ostali ljudi ne postoje. Valjda su djeca bitnija, a vatromet od 3 minute neće uzrokovati nikakve traume osobito ako je životinja zatvorena, izolirana od buke što danas više manje sve kuće jesu.
