anetisi je napisao/la:
Ovo je krivo da ne može biti više krivo. Niti se to očekivalo od nas u naše vrijeme kada smo išli u školu (25-30 godina) niti se očekuje od klinaca danas. Program se je mijenjao s dolaskom škole za život, ali bi rekao nagore.
Naime, ne znam koliko se sjećaš, ali mi smo kao klinci u prvom polugodištu prvog razreda učili tiskana, a u drugom polugodištu prvog razreda pisana slova. Sada, upravo zbog loše grafomotorike kod djece koja više ne razvijaju istu rezanjem, crtanjem, slikanjem i sličnim vježbama u najranijoj dobi ne mogu savladati pisana slova te se tijekom čitavog prvog razreda sada uče tiskana slova, a tijekom drugog razreda pisana slova. Pa me onda molim te reci jel se u konačnici po tom primjeru očekuje više ili manje od djece dolaskom u školu?
Isto tako tijekom perioda u kojem smo mi napustili školu i evo godine gospodnje 2025. godine donešena je hrpetina pravilnika, protokola, zakona kojima se olakšava djeci na sto i jedan način. Najbanalniji primjer su provjere koje su tijekom našeg školovanja bile nenajavljene, često nisi imao pojma kad te čeka provjera i morao si stalno biti spreman. Do prije 2 godine ti si morao za čitavu godinu odmah na početku školske godine najaviti njima kada će se pisati koja pisana provjera znanja, uopće ne uzimajući različite okolnosti nastave i nastavnog procesa, i strogo se držati toga jer te u protivnom roditelji mogu tužakati od stručne službe, ravnatelja, ministarstva etc i u svakom od tih slučaja si ti kao učitelj bio kriv.
Dodatni problem je ova masovna pojava različitih rješenja kojima se klincima koji su nešto lošiji (znači, nisu 5.0 nego recimo 4.7) na svu silu i pod svim mogućim pritiscima, najčešće od neobjektivnih roditelja, dodjeljuju kojekakvi papiri kojima se "dokazuje" njihova bolest, nedostatci itd itd na temelju kojih njihovi vrli roditelji onda dobiju individualizaciju djeteta u pristupu učenju. Ali onda to ispada nešto sasvim deseto u očima roditelja - mahom ti roditelji smatraju kako se njihovoj djeci treba podilaziti jer oni eto imaju "papir" kojeg ti može prijatelj doktor napisati i kao takav je valjan i onda se apsolutno svaka ocjena preispituje, prijeti se inspekcijom i slično. I kvaliteta posla, motivacije i odnosa učitelja prema djeci pada upravo zbog takvih koji neprestano teroriziraju škole. A koliko je takvih ne želite ni znati...
Uglavnom, poanta svega je da su prosječna djeca usprkos svoj sili informacija kojom su bombardirani (a uglavnom su to informacije koje primaju 5-10 sekundi zahvaljujući vrlim društvenim mrežama) lošija nego što su bila u ranijim razdobljima. A radne i životne navike su još i gore od toga.
Vidi cijeli citat
To je posljedica utjecaja na školski sustav što je gore čovjek naveo, ne uzrok koji leži u nerarcionalnim ambicijama roditelja i iskrivljenoj slici na kraju ljubavi i što ona znači prema djeci, a prvenstveno ministarstvu obrazovanja koje je uništilo obrazovanje u tom segmentu, kako kod nas tako i vani.
Mama koje svoje dijete krene sa 4 godine forsirati da uči zbrajanje bez obzira što kasnije to dijete nema kapacitete da bude matemtički genije ili da zadovolji školske kriterije za odličnu ocjenu će vršiti teror nad nastavnicima, školskim osobljem, zvati inspekcije dok se ocjena ne prilagodi statusu koji ona očekuje...Uz to što drugima zagorčava život te srozava cjelokupno obrazovanje jer nastavnici u tom trenutku biraju svoje zdravlje te odlučuju biti popustljivi u ocjenama nauštrb znanja, prvenstveno uništavaju život svojoj djeci.
Mali Mate koji nema blage veze sa računanjem, niti mu idu jezici ako i nasilno postane ekonomist, završi neko više obrazovanje će vjerojatno ne voljeti svoj posao, najčešće odraditi bez zadovoljstva i drugima činiti štetu. Ako mu već ide mehanika, šarafanje...može postati dobar majstor i danas u Hrvatskoj kao pošten mehaničar zarađivati da radi cc 6 sati na dan vrhunski i imati redove više nego u FINI.
Inače, takvi nisko-moralni i bezobrazni roditelji su često i to baš često isti ti nastavnici sa svojom djecom, ali onda na naplatu dolazi licemjerstvo i teroriziranje drugih svojih kolega. Kada su napadnuti, onda ne valja školski sustav, zaštita nastavnika i društvo. Međutim kada se radi o njihovoj djeci onda se gaze svi principi, pa čak zovu inspekcije svojim kolegama u istoj školi, iz istog predmeta sa kojima dijele kabinet.
