Amerikanci se povukli iz Iraka, tj. otisle su borbene jedinice, ostalo je oko 50 000 "savjetnika"
sedam i pol godina je trajala intervencija i koji je rezultat na kraju, pobjeda, poraz, remi, produzeci?
srusen je jedan diktator, koji se mogao srusit recimo i elegantnim dvorskim pucem (kao i toliko drugih), no to onda to nebi bilo to, nikakav showbussinnes, malo kamera i nikakav epski patriotski osjecaj oko toga
to bi mogli racunat kao pobjedu
s druge strane, malih poraza je puno vise... dva najveca: daljnje srozavanje ugleda Amerike u arapsko-muslimanskom svijetu, a kao drugo, u Iraku se sasvim sigurno nije ostvario plan o stvaranju "prve arapske demokracije"... tamosnje drustvo nije na razini spremnoj za uvodjenje demokracije na zapadni nacin (to sam im mogao rec i ja 2003)... sama zemlja pred vrlo neizvjesnom buducnoscu, jer Irak vec pet mjeseci nema vladu...
pred Irakom ostaje nekoliko mogucih scenarija: polagani raspad na tri osnovna dijela (kurdski sjever, sunitski centar i sijitski jug pod protektoratom Irana), sto je najgora mogucnost ne samo za USA, vec i za njenog velikog saveznika Tursku, kojoj se sigurno nece svidjet bilo kakav, pa cak i mini-samostalni Kurdistan, koji bi mogao djelovat kao stalan magnet centrifugalnim silama u Turskoj
druga mogucnost bi bila slicna: nekakva slaba centralna vlada cija vlaste ne doseze puno dalje od Bagdada, nestabilna zemlja
treca bi bila da se pojavi neki frajer, uspostavi svoju cvrstu vlast, obuzda lokalne serife... taj bi dobio hrpu love od Amerike, medjunarodnu podrsku, miljenik Zapada i kandidat za Nobela, neki buduci Secretary of State bi mu mogao prodat i par litara nekog WMD, cisto da mu se nadje, a ni kao protuteza Teheranu ne bi bio los, bas suprotno... i onda sve ispocetka
[uredio ian wright - 20. kolovoza 2010. u 18:46]