Ne treba se puno vraćati u prošlost, ali valjda sad ljudi razumiju koliko su nam značili Petković i Livaja u našoj igri. Naime, kad nemaš brza krila i tražiš pozicijski napad što je naša karakteristika, imao si dva igrača koji ne traže toliko prostor koliko loptu u noge, sadržavaju istu i omogućavaju kontrolu nad igrom. Tehnički su jaki, a Petković je i fizički te je bio dominantan u skoku i posjedu nakon ispucavanja. Dobivao si dodatnog veznog igrača u sredini.
Zbog toga mi je malo smiješno kada se Dalić na njega žalio da se previše spušta u sredinu, a sad se tek vidi kada se Modrić spušta prema stoperima, imaš Kovačića koji također voli ići dosta nisko dolje nastaje ti rupa između linija, stoper ne mogu izaći sa loptom jer se sudaraju sa veznima. Kada su se naši napadači spuštali u sredinu, vukli su za sobom stopere i zbijali njihove redove, što je pak otvaralo prostor za Perišića na boku, a samim time igračima iz drugog plana kao Pašaliću i Kramariću da zabiju gol.
Mi sa ubacivanjem napadača koji traže loptu u prostor smo dodatno izgubili na kontroli lopte, a u napadu nismo dobili puno jer sa krila ne možemo stalno napadati i probijati. Govorim o igri, ne golu Muse i Budimira koji stoje kao važni. I recimo identičan slučaj je bio u našoj igri od umirovljenja Mandžukića do dolaska na scenu Petkovića jer je Mandžukić također napadač koji osim sjajnog presinga je bio jak na lopti zadržavanju igre i često se spuštao u sredinu na dodatan pass, a onda trčao gore čime je stalno remetio linije i nama omogućavao posjed lopte.
[uredio ARIZIN - 26. lipnja 2026. u 11:30]
