Mene uopće ne dira šta izbornik i igrači rade u svoja četiri zida, koje su vjere, nacionalnosti i žive li po pravilima ili mimo dok god za novac koji dobiva(ju) isporučuju rezultate, ne samo u vidu nekakvih medalja već i svih zadaća koje su im u opisu. Činjenica je, međutim, da naš izbornik i njegov stožer, predugo žive na staroj slavi i oslanjaju se o igrače poput Modrića čiji je prime bio na zalasku još 2018. ali su na mišiće nekako odradili i prebacili normu 2022. No, nakon toga kola idu nizbrdo, a naš izbornik se sam skriva i iza igrača, liga, sustav, vjere, domovine i svega što ima i nema veze s nogometom, kao da to koristi ko dimnu zavjesu od konkretnih pitanja na koja je odgovor uvijek - jel to zato jer sam vjernik?! Sad možemo nastaviti mantru - on ima dvije medalje, pa nek utoča nogomet dok ne spadnemo na rang košarke il rukometa, ili možemo sad djelovat i zatvorit jedan ciklus da bi otpočeo novi. A ove ostale etikete ostavimo politici i društvu.
Ganski rezultati mogu zavarati jer u ovim slabijim utakmicama su im u pravilu falili najbolji igrači. Na ruku nam idu nenogometni faktori poput činjenice da ako Gana bude 2. ili 1. ne može s ponajboljim igračem u Kanadu. No, mi igre nemamo, jedino nalik igri što postoji prikazali smo u prvom poluvremenu protiv Engleza, ali tu bi nas onaj Semenyo silovao kraj nespremnog Gvardiola i starog Perišića. Kumovi u vezi su isto recept za katastrofu. Naši igrači nisu zaboravili igrat ili dodavat se, problem je stožer koji nakon svih silnih priprema i dalje nije uigrao ni izabrao sustav i igrače. Nitko nije zasićen od mlađih, uvjeravam vas, djeca su samo zbunjena jer veznjake se seli na krila, pa iduću na bek, krila igraju bekove, stoperi malo bekove, malo krila...Kako neće djelovat ko rakova djeca? Stavi Messija na bek, pa pričaj da nije bio dobar...
