Godina Zeca (2)

Foto: Dražen Patarčić

Cirkusant ili majstor? Pomalo oboje. Nemali broj fanatika najpopularnijeg sporta se kladio kako taj "čovjek nikada neće otići", na kraju je ipak Ćiro ispao iz tog filma. Tada, kad je otišao, bili smo u totalnom sivilu, no bez obzira što to nije bilo u prošloj godini, ne možeš zaobići tu epizodu. Dolazak Mirka Jozića značio je totalnu, suštu suprotnost Ćiri. Vatra i voda. Mirko je izabrao umjereniji, 'ajmo reći i gospodskiji put od svog prethodnika. No, i njemu su uvijek "draga tema" bili novinari. Osjetljiv do krajnjih granica, svaki kritički nastrojen tekst doživljavao je skoro "kao rušenje ustavnog poretka u nacionalnom kontekstu nogometa". Ponekad čangrziav i zajedljiv, sujetan i tašt, ponekad na "suprotnoj strani fronte" s novinarima, ali nikad zlopamtilo. Vjerojatno je sve "žalbe" prema medijima odašiljao u krajnjoj dobrohotnosti i ponukan samo i isključivo željom za uspjehom. Uspjehom, koji je njemu i nama bio misao vodilja. Jer, da, ne daj Bože, nismo uspjeli iskopati plasman na Svjetsko prvenstvo iduće godine, pitanje je, veliko, kamo bi naš nogomet ustvari otišao… Neki su tvrdili "definitivno u vražju mater", pa iako se nećemo složiti s tako radikalnom konstatacijom, nismo sigurni kako se putovanje tamnom stranom polutke ne bi nastavilo…

Foto: Dražen Patarčić

Srećom, temeljiti i staloženi stručnjak je uspio, Hrvatska je opet na planetarnoj smotri najboljih. A da je bilo lako, nije. Bilo je dana kad je sve sugeriralo "opći potop", no nakon svega osjetili smo, konačno, opet, veselje. Ne, nije to više momčad "svjetskih kreativaca koja će uvijek nešto iskemijati i izvesti", ne igramo više umjetnički nogomet iz bajke, ali kada se pogleda završni račun, to je sasvim irelevantno. Današnja, Mirkova Hrvatska, je momčad temeljena na radničko-taktičkoj snazi, primili smo, uostalom, najmanje pogodaka od svih sudionika kvalifikacija. Ni pojedinačna kvaliteta nije sporna. Dapače. Ima tu još "divljaka" koji će, kad je najteže, pronaći put. Nešto je u cijeloj priči zajedničko Mirku i Ćiri.

Alen Bokšić. Obožavani i osporavani as, koji je uvijek sa sobom nosio uteg "nedovoljnog doprinosa reprezentaciji" još jednom je odlučio. Ćiri je "glavu s panja" maknuo u dalekoj Ukrajini, odvevši nas na SP, sve je ponovio ove godine u Zagrebu, protiv Belgije, kada smo svi "već proklinjali sve živo…" Sličnost s Ivaniševićem? Postoji, naravno, Boki su također računi stigli na naplatu kada je najviše trebalo… Lijepo je, na kraju, znati da smo opet "in", bez obzira što smo "glavinjali" na turneji u Koreji, poslavši na "raport" domaćinu SP reprezentaciju "skupljenu slučajno, po aerodromima i u zadnji čas." Nema veze, važno je da idućeg ljeta na Dalekom Istoku budemo pravi.

Foto: Dražen Patarčić

Domaći nogomet? Je, on je, ako vas još zanima, živ, za zdravlje nismo sigurni. Priča je ostala ista. Cirkus, putujući cirkus. Optužbe pljušte, dokaza nema, čak se u sveopće laprdanje bez argumenata uključio i, zamislite, dopredsjednik Vlade Slavko Linić. Pao je, nesretan, s Marsa, počeo je istjerivati vragove, prosuo je optužbe o "lopovima koji vode klubove i kupuju suce", dokaze je "zaboravio" i – nikom ništa. Idemo dalje, ipak je ovo, "drugovi i drugarice", zemlja u kojoj je moguće sve. Poglavito ako se priča o nogometu…

Inače, na tom polju došlo je i do velikih "transakcija", Hajduk je "kupljen", Asanović, Štimac, Bilić i Bokšić su "kapnuli lovu", registriran je i Ivanišević za njih, trenere su mijenjali ne pitajući za mjesto i vrijeme… Uzeli su naslov, "priskrbili" si i epitet "nove Croatije, nekad su krali oni, sad kradu ovi", a kad smo već kod Maksimira, Dinamo se spustio na zaista "briljantnu" razinu. Prodavajući maglu "bit će bolje kad ova momčad stasa". Samo, problemčić je što tu momčad, ili gotovo cijelu momčad, u svojoj šaci drži Zdravko Mamić, pa kad momci stasaju, onda, logično, idu na "bubanj". Budućnost da, ali teško za Dinamo. Jako teško…

Nastavak slijedi ...