Cibona - Efes, nastavak iza pozornice

Oktay Mahmuti

Foto: Karlo Dževerlija

Oko 4.000 poklonika na licu mjesta i nešto fanatika koji su dočekali ponoćnu snimku, svjedočilo je sjajnoj, sjajnoj utakmici Vukova sa starim i uvijek inspirativnim protivnikom. Zamijetili su kako Oktay Mahmuti nakon 15 sekundi od podbacivanja gubi živce na krivo izvedeni napad. Gostujući kormilar inače izvrsno barata jezičnim konstrukcijama s ovih prostora. Uz omalovažavajuću gestu, jednu od njih poklonio je sudačkom triju. Lijepa manira kako to biva u europskom okružju uzvraćena je - Albanac rođen u Turskoj darovan je tehničkom greškom.

Nikša Prkačin

Ušao je drugoj četvrtini i u samo par napada pokazao kako se neke stvari nikad ne mjenjaju. Netko je dobro komentirao, "Nikša sudačkom greškom drži sve i jedan dosad mu dosuđen faul". U nekoliko navrata pokazao je kako je stara navika ostala, priče i gestikulacija oko sumnjivih i "sumnjivih" lopti dio su Prkine osobnosti. Ubacivao je jedino s linije slobodnih bacanja, da bi mu nakon jednog uspješnog prišao Fitch i čestitao rukovanjem. Smijeh u publici...

Joško Poljak

Foto: Karlo Dževerlija

Smijeh i ironični aplauz izazvale su "već viđeno" Cibonete (čini li se samo meni kako bi Cibona mogla poraditi na tom polju?) naivnim uletom na parket dok se Henry Domercant spremao na slobodnjake. Akcija Joška Poljaka izazvala je slične reakcije. U jednom trenutku Popović je spustio loptu, pa se Poljo sa vrućim kestenom u rukama našao u problemu. Dogodilo se nešto slično što i u jedinoj njegovoj akciji u Ateni: malo guranja pa kad "zapne" - cupkanje u mjestu. Suci nisu imali previše smisla za testiranje naučenog u plesnoj školi, a Poljo je reagirao u trenutku, možda je loptu čak predao i prije zvižduka.

Joke Vranković

Zapanjujuća je energija s kojom Cibonin kapetan igra u kontinutetu. Na terenu prezentira iskustvo, rutinu, prepoznatljivu srčanost i bez obzira na broj 34 u rubrici godina dokazuje kako može igrati najjače europsko natjecanje. Tu je i autoritet, uloga vođe koju suigrači očigledno poštuju. Pola ekipe se u jednom trenutku zaletilo u sumnjivu polukontru, Joke je tek poluglasno viknuo "Polako!" - dovoljno za inače razigranog Popa da ubaci u "rikverc" i digne ruku za dugi napad.

Dražen Anzulović

Foto: Ivan Varat

Anzulović je na težak, povremeno i mučan način izgradio sliku "čvrste ruke". Ima autoritet, ima i habrosti povući britak potez, ne postoji razlog zašto bi od toga odustao u slučaju novopridošlog Fitcha. Odmah na uvodu, nakon prve egoistične akcije kiseli smješak i dug pogled prema najnovijem pojačanju. Nakon drugog bezuspješnog soliranja Amerikanac se nije ni usudio pogledati na klupu. I opet pogled, raširene ruke i urlik: "Fitchhh!". Okrenuo se i spremno slegnuo ramenima u smislu "I'm sorry man...". Uskoro je posjednut na klupu na kojoj jučer nije bilo mjesta za nespremnog Josipa Sesara. Zula je na svoj način stvorio kompaktnu Cibonu koja daje mnogo više u odnosu na predesezonska očekivanja. Mukotrpno putovanje nagrađeno je jučer, baš kao i nakon Reala, supruginom pusom netom po svršetku okršaja.

Foto: Karlo Dževerlija

Gerald Fitch

Napadački dio košarkaškog rengena nudi razinu više u odnosu na prosječni ofenzivni profil ekipe. Tipično američki, odličan u igri jedan na jedan, a ne snalazi se ponajbolje protiv zonske obrane. Brz na okidaču, nedostaje mu osjećaj za važnost uklapanja u sustav. Voli loptu, a ponekad ne "voli" suigrače. Jučer također nije štedio (15 lopti za 26 minuta), no na sreću išlo ga je. A to je za Cibonu bila definitivno dobra vijest. Reket i Žižića gosti su zatvorili brojnim kvalitetnim rotacijama pa je, kako Joke reče "nova Cibonina napadačka dimenzija" sinoć vjerojatno bila i presudna. Publika ga je objeručke prihvatila na domaćem predstavljanju, od uvodnog gromoglasnog pljeska do standing ovation pozdrava na kraju. Svi već znaju kratko prezime zadnjeg padobranca u Draženov dom.