Italija

U Njemačkoj će nastupiti po 16. put na svjetskim prvenstvima, a jedino prvenstvo na koje se nisu uspjeli kvalificirati bilo je ono u Švedskoj 1958. godine.

1934. godine Talijani su dobili organizaciju Svjetskog prvenstva i odmah uzeli naslov. Na vratima su imali jednog od najboljih vratara svih vremena Combija dok su za kreaciju i golove bili zaduženi Meazza i Schiavio. Nisu imali lagan posao. Tada izuzetno jaka Čehoslovačka bila im je velika prepreka u finalnom susretu i tijesno s 2:1 u produžetku uspjeli su slaviti.

Četiri godine kasnije, točno devet dana nakon što se navršila četvrtgodišnjica osvajanja prvog naslova, Talijani u Parizu na Colombesu u finalu pobjeđuju Mađare sa 4:2. Combi više nije bio na vratima, a napad nije predvodio Schiavio. Meazza je i dalje bio prvo ime reprezentacije, a u finalu su blistali Colaussi i Piola s po dva gola. U to vrijeme Italija je igrala nogomet koji je oduševljavao mnoge i prema mnogima upravo generacije 1934. i 1938. bile su ono najbolje što je predstavljao talijanski nogomet.

Nakon početnih uspjeha reprezentativni nogomet ulazi u krizu koja ih trese sve do 1970. godine. Tada na velikoj sceni značajan iskorak rade Facchetti, Mazzola i Riva koji vode Italiju do finala. Vjerojatno najbolja reprezentacija u povijesti, Brazil iz 1970. predvođen Peleom bio je prejak i u finalu pobjeđuje. Dvije godine ranije Talijani su postali po prvi i jedini puta europski prvaci.

1982. godine u Španjolskoj Italija prilično loše ulazi u turnir. Posebice se to odnosi na Paola Rossija koji doživljava pravi medijski linč. No, u doigravanju budi se Rossi i vodi Italiju k trećem naslovu svjetskih prvaka. Nakon Španjolske, Talijani najbolji rezultat ostvaruju 1994. godine u SAD-u kada dolaze do finala gdje gube ponovno od Brazilaca na jedanaesterce.

Tijekom godina stil igre talijanske reprezentacije se dosta promijenio. Dok je generacija Meazze i Schiavija njegovala napadački nogomet i u svoje vrijeme potpuno dominirala, s godinama se talijanska reprezentacija isprofilirala kao reprezentacija koja igra na rezultat, ne mareći previše na ljepotu izvedbe. Mnogi će reći, Italiju ili volite ili ne volite, ne možete biti ravnodušni i bit će potpuno u pravu. Ali ono što im se ne može poreći je činjenica da su stvorili brojne velike zvijezde svjetskog nogometa. Giuseppe Meazza, Angelo Schiavio, Omar Sivori, Gianni Rivera, Sandro Mazzola, Luigi Riva, Dino Zoff, Gianni Rivera, Paolo Rossi, Franco Baresi, Paolo Maldini, Roberto Baggio i još mnogi zvijezde su ne samo talijanskog već i svjetskog nogometa.

Velikoj popularnosti talijanske reprezentacije doprinose i uspjesi najjačih klubova Juventusa, Rome, Milana, Intera koji su planetarno popularni i kroz godine igrali su bitnu ulogu u europskom nogometu.

S bazom igrača koje posjeduju, Talijanima nije teško složiti sjajnu reprezentaciju. Od prave ekspanzije kupovine igrača početkom sedamdesetih godina Talijani su bili odlični platiše i imali su vrlo jaku ligu. Ponajbolji svjetski nogometaši dolazili su u Italiju i doprinosili snazi talijanskog nogometa u europskim okvirima. Jedina stvar koja se Talijanima može zamjeriti je da nisu imali hrabrosti gurnuti mlade igrače u vatru. Igru reprezentacije gotovo cijelu povijest nosili su im iskusni igrači uz kojih nije bilo previše mladih igrača za koje bi mogli reći oni će biti naša budućnost. Upravo iz tog razloga dogodilo im se crno razdoblje sredinom stoljeća kada je nedostajalo rezultata.

Pred Talijanima je u Njemačkoj teška zadaća. Marcelo Lippi imperativno traži veliki rezultat, a za trostrukog prvaka svijeta veliki rezultat je samo vrh. 24 godine Italija čeka naslov prvaka svijeta. Posljednje sušno razdoblje trajalo je 44 godine, može li ovo biti kraće….