SP 2006.

Portugal

Jedna od reprezentacija od kojih se uvijek puno očekivalo, a rijetko kad je nešto i bilo je reprezentacija Portugala. Unatoč bogatstvu nogometnih imena kroz povijest i raskoši nogometnog talenta, Portugalu je uvijek nešto nedostajalo na putu do najveće slave. Reprezentacija koja je kroz povijest imala dvije zlatne generacije tek je tri puta nastupala na najvećoj svjetskoj smotri. Najbliže najvećem uspjehu Portugalci su bili na prvom nastupu 1966. godine.

Portugal

Broj stanovnika: 10.000.000
Registrirani igrači: 108.352
Nastupi na SP-u: 3 (1966. - 3. mjesto, 1986. - prvi krug, 2002. - prvi krug)
Najbolji rezultat: 3. mjesto 1966.
Put do SP-a: Portugal je s lakoćom prošao kvalifikacijsku skupinu s devet pobjeda i tri remija, a snagu su pokazali u dvoboju s Rusijom koju su dobili sa 7:1.
Izbornik: Luiz Felipe Scolari

Prva zlatna generacija bila je predvođena jednim od najvećih igrača u povijesti igre, Eusebiom. Na debiju na svjetskim prvenstvima s devet golova predvodio je Seleçao do svjetske bronce. Bio je to uspjeh koji je do današnjih dana uspio samo brončanoj reprezentaciji Hrvatske iz 1998. godine. Na putu do finala Portugalcima se tada ispriječila Engleska. Gordi Albion slavio je s 2:1, a kasnije je došao i do svjetske titule.

Nakon za Seleçao velike 1966. godine uslijedilo je zatišje i 20 godina nisu bili na Svjetskom prvenstvu. Kada su napokon dočekali svoju priliku, navijači su šokirani već u prvoj fazi natjecanja. Iako se Portugal osvetio Englezima za poraz, već su u prvom krugu bili primorani spakirati torbe i čekati 2002. godinu.

30 godina portugalski se narod "hranio" pričama o Crnom Biseru Eusebiju, a onda je isplivala nova generacija, koja je već osvajanjem svjetskog zlata na juniorskoj sceni najavila dolazak. Nove zlatne dečke portugalskog nogometa predvodili su Luis Figo i Rui Costa, a prva prilika za dokazivanje bilo je Europsko prvenstvo u Engleskoj 1996. godine. Iako su dogurali tek do četvrtfinala, svojom su igrom najavili velike stvari za svoju naciju, a četiri godine kasnije ostvarili su plasman u polufinale i "zakaparili" ljubav mnogih nogometnih zaljubljenika diljem svijeta.

Ipak, do nove prilike na Svjetskom prvenstvu čekalo se do 2002. godine i Japana i Južne Koreje. Unatoč slaboj igri i za mnoge šokantnim rezultatima u skupini, u posljednjoj su utakmici imali priliku za prolaz dalje u dvoboju s Južnom Korejom, no novi ih je poraz još jednom natjerao da, za mnoge prerano, spakiraju torbe i krenu kući.

Nakon novog neuspjeha na svjetskoj smotri "glavom" je platio dotadašnji izbornik, a njegovo je mjesto zauzeo Brazilac Luiz Felipe Scolari. 2004. godine Portugal je imao velike nade na Europskom prvenstvu kojem je bio domaćin. Seleçao je povjerenje opravdao, tek je u finalu zaustavljen od strane Grčke. Poraz u finalu nije pokolebao Portugalce koji su se na impresivan način plasirali na SP u Njemačkoj. Skupinu su završili bez poraza i s čak sedam bodova prednosti ispred drugoplasirane Slovačke. Zanimljivo je da su im najviše problema u kvalifikacijama zadali amateri iz Lihtenštajna - u gostima su Portugalci odigrali tek 2:2, dok ih je u Aveiru od novog remija spasio Nuno Gomes u posljednjim minutama.

Čini se da je "zlatna generacija" napokon sazrijela što govori i podatak o najviše postignutih pogodaka u kvalifikacijama (35) i primljenih tek pet. Stigao je i nasljednik Eusebija, Pedro Pauleta, koji je u kvalifikacijama bio najbolji strijelac europskih skupina s 11 pogodaka. Uz to na vječitoj listi najboljih portugalskih strijelaca već je prestigao Eusebija.

Momčad ispremiješana iskustvom i sjajnom i razigranom mladošću ima tek jedan problem - vrhunac su doživjeli u neko "krivo" vrijeme, vrijeme Ronaldinha, Kake, Ronalda i društva, no možda upravo zato, što nitko ne očekuje da nadmaše Brazilce, Figo, Deco i Cristiano Ronaldo odvedu Seleçao do kraja. Hoće li im uspjeti? Nós veremos...