Čovjek koji je izmislio rukomet

Zašto se toga sramiti, zašto to ne napisati i ponosno reći - Ivano Balić ne samo da je bez premca najbolji rukometaš svijeta posljednje tri godine, Ivano Balić jedan je od najboljih rukometaša svih vremena. Pa čak i to ne govori dovoljno o Ivanu, neprikosnovenom igračkom lideru najpopularnije momčadi u Hrvatskoj.

Možda je dobro stvar sumirao Lino Červar, autor hrvatskog rukometnog čuda, kada je izjavio kako bi s Ivanom na teren najradije poslao šest zaštitara, jer takvog igrača treba čuvati svim sredstvima od svih 'balvana' koji samo mišićima mogu zaustaviti srednjeg vanjskog hrvatske reprezentacije i San Antonija. Zašto? Zato jer, kako Lino kaže, samo i jedino zbog Balića "današnji klinci mogu poželjeti igrati se rukometa". Ne igrati rukomet, nego igrati se rukometa. Jer upravo to radi Ivano Balić - uživa u činjenici da kreativnošću, vizijom, vještinom i nevjerojatnom sportskom inteligencijom može pobijediti sve mišiće rukometnog svijeta.

Hrvatska niti u jednom kolektivnom sportu nije imala sportaša koji je bio toliko nenadmašan u svojem sportu. I zbog toga trebamo uživati u svakoj minuti Balićevog rukometa jer se bolje od toga - ne može. Čak i u jednoj momčadi poput ove naše briljantne reprezentacije, u kojoj je kolektiv svetinja za prvog i posljednjeg igrača, ne postoji igrač koji neće reći kako je "čudo" to što igra Ivano Balić.

Kada jedna rukometna veličina poput Mirka Bašića, sigurno jednog od najboljih vratara svih vremena, kaže za Balićevu predstavu da "nikad u karijeri nije vidio tako dobru igru jednog rukometaša", i posljednjem laiku sve bi trebalo biti jasno. A onome tko imalo pozornije prati rukomet, sve je jasno i nakon jedne utakmice Ivana Balića u dresu Hrvatske.

Hoćete strijelca? Imate ga. Nezaustavljiv za sve čuvare, ima brzinu, vidi 'rupe' u obrani, ima sjajan odraz, odličan udarac, inteligencijom zna nadmudriti vratara. Koliko ga tuku, imate osjećaj kao da je od gume s obzirom koliko udaraca može istrpiti. Ako nikoga ne ide, daj loptu Baliću. Zvuči sigurnije i bolje od bilo koje uigrane akcije.

Hoćete asistenta? Imate ga. Srednjem vanjskom to je ionako i glavna uloga, a Baliću ni tu nema ravnoga. Uostalom, ponovno je najbolji asistent prvenstva, kad Balić ide desno, a obrana zajedno s njim, samo Ivano i Sulić znaju da će lopta otići lijevo. A nekad ne zna ni Sulić. Čudesna rješenja koja Ivano nađe dubokom u svom džepu punom trikova sigurno su i plod nekad perspektivne košarkaške karijere; po nekim potezima, koje odigrava samo i jedino Ivano Balić, jasno je da dolazi iz košarkaške povijesti. Uostalom, ima li još rukometaša koji nose tenisice za košarku osim Ivana?

Hoćete kradljivca lopti? Imate ga. Balić je jedan od najboljih na prvenstvu u toj kategoriji, uostalom, utakmicu protiv Islanda spasio je upravo ukradenom loptom u trenucima kad smo imali četvoricu na terenu, u kontri je iznudio isključenje i sedmerac i tako riješio utakmicu. Nemali je broj onih koji će reći da bi Balić, kada bi želio ili imao priliku, mogao biti najbolji 'prednji' u obrani 5+1 nakon Richardsona, a to dovoljno govori. No, naravno da bi bila šteta takvog igrača trošiti i na najzahtjevnijem mjestu u obrani, takav luksuz nitko si ne bi trebao priuštiti.

Hoćete vođu? Imate ga. Kad stane Lackovićev top, kad Metličić uđe u seriju pogrešaka, kad su krila odsječena, a pivoti rastrgani među divovima, Balić će povući. I to ne bilo kako, čovjek je sposoban sam održavati Hrvatsku u egalu dok god se ne ukaže i pomoć. Sjetimo se simultanke protiv Rusa, Danaca, Islanda, protiv SiCG mu se pridružio i Šprem no opet je Balić bio lider. Kad je najgušće, kad nam treba impuls, pogodak, isključenje protivnika, sedmerac - Balić je sigurna oklada.

Nije savršen, nitko nije. Izgubit će poneku loptu, promašit će poneki šut, propustit će nekoga u obrani. Kada je protivnikov glavni akcijski plan 'zaustaviti Balića pod svaku cijenu' nije lako biti savršen. Pa ipak, koliko god protivnici studirali Balića i trudili ga se zaustaviti, genijalnost ne možeš spriječiti ni taktikom ni mišićima. Balić je među najboljim strijelcima prvenstva, najbolji asistent, najbolji kradljivac lopti... Nema teorije da još jednom ne bude najbolji srednji vanjski na velikom natjecanju (a polica mu je već puna tih priznanja, koja stižu zajedno s hrvatskim medaljama), a vrlo je izgledno da još jednom bude i MVP natjecanja.

Olimpijski pobjednik, svjetski prvak, svjetski doprvak; fali još ovo europsko zlato. Ima trofeje, ima individualne nagrade, ima poštovanje protivnika i neograničeno povjerenje suigrača i cijele Hrvatske u kojoj je rukometni bog. Ima rješenja kakva u rukometu nije nitko prije ponudio, ima srce šampiona, kao i cijela rukometna momčad.

Toliko smo već puta svi rekli - mišljenje o ovoj momčadi nikada nećemo promijeniti, neovisno osvoje li brončanu, srebrnu, zlatnu ili nikakvu medalju. S ogromnim srcem koje izgara za svakog suigrača, navijače i cijelu Hrvatsku, nikada nas ne mogu razočarati. Predivno je navijati za takvu momčad, i ona dolazi prije svega. Prije Balića, prije fantastičnih Metličića, Džombe i Lackovića, koji su na svojim pozicijama među najboljima na svijetu, prije Šole koji je osvojio svakog Hrvata obranama i ponašanjem, prije svih drugih 'kotačića' najboljeg rukometnog sastava na svijetu.

U takvoj galeriji heroja i šampiona, koja već sada ima osigurano mjesto u hrvatskoj sportskoj povijesti, poseban kutak pripada Baliću, rukometnom genijalcu. Čovjeku koji je ponovno izmislio rukomet i zbog kojeg će klinci poželjeti igrati taj sport. Pa daj Bože među njima nađemo i novog Ivana...