SP 2006.

Napadači fenomenalni, vratari problem

Tomislav Pacak • srijeda, 24.05.2006.

Prvi pripremni test za SP donio nam je puno razloga za zadovoljstvo i optimizam - napadači su iskazali sjajnu formu, obrana standardnu čvrstinu, veza dovoljno kombinatorike. Problemom se potvrđuje pozicija vratara, gdje Pletikosa nije iskoristio svoju prigodu. Sportnet.hr donosi vam pojedinačni učinak igrača...

Stipe Pletikosa (do 45. minute): Austrijanci nisu puno prijetili, pri par udaraca Plete je iskazao sigurnost, no sve je pokvario primljenim pacerskim pogotkom koji hrvatska 'jedinica' jednostavno ne smije primiti. Hrvatska na SP-u od vratara treba prije svega pouzdanost, Pletikosa večeras nije iskazao tu vrlinu, pa se i izbornik Kranjčar morao složiti da bi pitanje vratara moglo biti problem s obzirom da ni Butina nije u pravoj formi.

Dario šimić (90 minuta): Šimić je vrlo dobro obavio svoje zadatke, bez većih pogrešaka. Neprelazan u obrani, Austrijanci nisu ni proveli puno vremena na našoj polovici. Solidan u predaji lopti, iako se jasno nije upuštao u dublje izlaske na austrijsku polovicu, nije ni bilo potrebe.

Stjepan Tomas (90 minuta): Imao manjih problema sa solidnim protivničkim centarforom Jankom, no u globalu svoj posao obavio na zadovoljavajući način. Još jednom pokazao zavidnu čvrstinu u obrani, dok u igri prema naprijed gotovo da i nije sudjelovao.

Robert Kovač (do 61. minute): Više vremena je zapravo proveo na poziciji lijevog stopera nego korektora, solidan kao i uvijek. U samom startu utakmice par puta je, kao i cijela obrana, "visio", ali Robert Kovač dokazana je klasa, to je pokazao i u ovom susretu, za njega zaista ne treba strahovati.

Darijo Srna (do 70. minute): Najslabiji igrač u polju hrvatske reprezentacije. Gotovo u potpunosti nezapažen, bez ijednog pravog prodora po desnoj strani, bez dobrih ubačaja, jedna od slabijih utakmica Srne u reprezentaciji. Veseli činjenica da je Hrvatska lako slavila bez obzira na neraspoloženog Srnu, ne treba sumnjati da će Darijo podignuti formu već za idući prijateljski susret.

Marko Babić (90 minuta): Jedan od najboljih - u obrani bez propusta, prema naprijed vrlo opasan. Sudjelovao u većini opasnijih kombinacija, od igrača sredine terena odigravao je s najmanje nepotrebnih poteza, bio prodoran po lijevom krilu, a stigao i postići lijep pogodak. Sve u svemu, Babić kakvog treba hrvatska reprezentacija.

Niko Kovač (do 55. minute): Reklo bi se standardna utakmica kapetana - spasio nekoliko situacija u obrani, presjekao dosta napada domaćina, dijelio puno lopti, ali i pokazao mane kojih smo svjesni i od prije - pas Nike Kovača nije vrhunski, a predaja lopte je prespora...

Igor Tudor (90 minuta): Uvjerljiviji od Kovača na poziciji zadnjeg veznog - također čvrst i kvalitetan u razgradnji austrijskih napada, ali kvalitetan i u predaji lopti. Također je ta predaja ponekad prespora, no njegova lopta, pogotovo dubinska, puno je kvalitetna i opasnija od Kovačeve. Da napadači nisu toliko puta ostali u zaleđu, Tudor bi se vjerojatno nekoliko puta upisao među asistente.

Niko Kranjčar (90 minuta): Solidan, ne i više od toga. Dosta u kontaktu s loptom (ukupno 47 točnih dodavanja) što je za pohvalu, no premalo pravih lopti i poteza zbog kojih uostalom i igra. Kranjčar je uglavnom dijelio lopte na sigurna mjesta, nije previše tražio složenija, ali i po gol Austrije, opasnija rješenja. Odigrao zapaženu ulogu kod Babićevog pogotka, a pola ocjene više zaslužio i zbog krasnog driblinga nakon kojeg je namjestio šansu Oliću. Takvih poteza, kao i kvalitetnijih asistencija, mora biti više.

Ivan Klasnić (do 45. minute): Igrač utakmice, najveći dobitak ove večeri. Odigrao je svoju najbolju utakmicu za reprezentaciju, zabio dva vrhunska gola u stilu koji se očekuje od jednog od najboljih topnika Bundeslige i pokazao da definitivno može zabijati i u reprezentaciji. Za pohvalu je i odlična suradnja s Pršom, zapravo, Klasnićeva igra je i bez golova bila za visoku ocjenu jer je puno surađivao, brzo odigravao i dobro se otvarao. Klasnić kojeg smo čekali i - dočekali.

Dado Pršo (do 55. minute): Pršo je najbolji hrvatski igrač, to je jasno u svakoj utakmici. Dado je i protiv Austrije dao 200%, namjestio je prvi gol, kombinirao s Klasnićem za drugi, puno pretrčao i bio opasan kad god se izvukao prema sredini i krenuo prema golu Austrije. Klasnić je ovoga puta zaradio epitet igrača utakmice, ali Pršo je opet potvrdio svoju klasu.

Joey Didulica (od 45. minute): Nije imao puno posla, ali s dvije sigurne intervencije pokazao je da je možda upravo on rješenje za vratarske probleme koje Hrvatska objektivno ima. Vrijeme je da Kranjčar i Ivković ozbiljno razmisle o Didulici kao prvom hrvatskom vrataru. Reputacija koju ima u Austriji, te forma Butine i Pletikose, sugeriraju takvo rješenje.

Ivica Olić (od 45. minute): Imao nelaku zadaću zamijeniti sjajnog Klasnića, ali i Olić je pokazao svoje standardne vrline. Njegova brzina bila je problem austrijskim braničima, a može mu se prigovoriti samo nekoliko slabijih reakcija u završnici, bilo kada je trebalo postići pogodak (glavom) bilo kada je trebalo asistirati nakon lijepog prodora. Kranjčar ima široki izbor u napadu, Klasnić i Olić nude različita rješenja i ovisno o protivniku Cico će jamačno i birati drugog napadača uz Pršu.

Boško Balaban (od 55. minute): Postigao majstorski pogodak iz "slobodnjaka" i pokazao da je možda u tome bolji i od Srne. Balaban je i u dresu Dinama zabio dosta pogodaka iz slobodnih udaraca, ovaj je zasigurno jedan od najljepših. Boškova efikasnost u reprezentaciji na zavidnom je nivou, a potvrđena su i Kranjčarova razmišljanja o tome tko su najbolji hrvatski napadači.

Luka Modrić (od 55. minute): Nije bio zapažen kao protiv Argentine, što je i logično s obzirom da nije igrao od početka. Potvrdio da je u kombiniranju kvalitetniji od Nike Kovača te da bi, u trenucima kad Hrvatska traži pogodak, bio vrlo dobar suplement Kranjčaru koji puno lakše igra i kombinira uz Modrića pored sebe. Pitanje Kranjčar ili Modrić nudi zapravo vrlo jednostavan odgovor - obojica.

Mario Tokić (od 61. minute): Dopadljiv u obrani nakon izlaska Roberta Kovača. Obrambene zadatke dobro obavio, svidio se s iznošenjem lopte u nekim situacijama, potvrdio da je igrač na kojeg se može računati u slučaju ozljeda nekog od nosioca igre u obrani.

Jerko Leko (od 70. minute): Igrao premalo da bi dobio objektivniju ocjenu, ali u svakom slučaju - solidan, dobro se uklopio u kvalitetnu igru "kockastih".

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Sadržaj se nastavlja
Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!