Opasna generalka

Nepotrebna medijska paljba koja se zadnjih dana, nakon neuvjerljive prezentacije u Osijeku, još manje dojmljive u Wolfsburgu, srušila prvenstveno na izbornika Kranjčara, pa onda i na neke igrače, još je jednom dokazala u kojem svijetu živi dio hrvatske nacije i s koliko nerealnosti gleda na projekt "Hrvatska na Svjetskom prvenstvu".

Iako je jasno da svi (ili barem većina onih dobronamjernih da budem precizniji) želimo što bolji rezultat i što bolju prezentaciju naše momčadi u Njemačkoj, svima bi dosad trebalo biti jasno da Hrvatska nije favorit ni u utakmicama protiv Japana i Australije, kamoli Brazila. Bez obzira što mi pričali, ili željeli.

Ako netko još živi u vremenu od prije dvadesetak godina, kada se na 90% utakmica pobjednik znao unaprijed, onda svakako nije kompetentan pričati o današnjem nogometu i postavljati teze kako ćemo "bez problema riješiti Japan i Australiju" ili kako je "naš domet najmanje polufinale". Malo realnosti molim, spustite se na zemlju.

U vrijeme dok je medijski pritisak valjda doživio vrhunac, kad se prebrojavaju metri koje su pretrčali pojedini reprezentativci protiv Irana i Poljske, kad valjda svaki od 4,5 milijuna hrvatskih "izbornika" vidi ono što ne vidi jedino Zlatko Kranjčar, Hrvatsku čeka neugodna i opasna generalka protiv Španjolske.

Zašto opasna? Zato što ne postoji ni jedan rezultat koji bi za Hrvatsku mogao biti pozitivan uoči okršaja s Brazilcima i početka Svjetskog prvenstva.

Ukoliko izgubimo, medijsko-navijačka "kakofonija" doživjet će kulminaciju, negativna atmosfera dočekat će naš prvi nastup u Berlinu, a pritisak na momčad da "moraju nešto napraviti" protiv Brazila bit će ogroman.

S druge strane, eventualnom pobjedom protiv realno jedne od najjačih europskih reprezentacija, atmosfera će otići u suprotnom smjeru, ali opet ne posebno pozitivno. U tom slučaju, pobjede protiv Brazilaca i prvog mjesta u skupini, polufinala, finala, svjetske krune..., bila bi puna usta gomile nogometnih (ne)znalica koji se bez problema u dvije minute, nakon jednog dobrog udarca, loše intervencije vratara, krivo dodane lopte ili pogođene izmjene izbornika, konvertiraju iz dežurnih pljuvača u vrhunske navijače i obratno.

Sa Španjolcima smo dosad odigrali tri prijateljske utakmice, a najviše pamtimo onu u Valenciji, u ožujku 1994., kada smo ostvarili svoju prvu veliku pobjedu kao samostalna reprezentacija. Bilo je to vrijeme kad je Europi bilo jasno da je na njezinu nogometnu kartu došla nova reprezentacija, koja će u narednom desetljeću nizati velike uspjehe i pobjede.

U svibnju 1999. na ostvaranju novog stadiona u Sevilli Španjolci su slavili s 3:1, a posljednju utakmicu odigrali smo u Splitu u veljači 2000., bez pogodaka i pobjednika.