Infrastruktura na izdisaju

Tragikomično. To bi bio najkraći opis stanja infrastrukture hrvatskog nogometa, koja bi trebala "izdržati" Ligu 16. Ako je gledati prema stanju stadiona Hrvatska ne bi imala više od sedam prvoligaša, a i time smo previše rekli. Dok će ponajbolji mali stadion u državi slijedeće sezone ugošćivati drugoligaše, dva "hrvatska ponosa" su zahrđali i nisu reprezentativni u Europi.

Zbog različitog stanja u Prvoj i Drugoj ligi napravili smo kratak pregled stanja infrastrukture koja treba poslužiti da bez stresa odrastaju nove generacije Bobana, Šukera i Asanovića, uz puno više sredstava nego što je to dosad bio slučaj. Gotovo svi nogometni stadioni u Hrvatskoj zahtijevaju veću obnovu, a nakon neuspjele kandidature za domaćinstvo Eura 2012. ta zadaća je ostala na nogometnim dužnosnicima u Hrvatskoj. Prema dosadašnjim iskustvima vrlo smo pesimistični, a isto potvrđuje i sadašnje stanje koje je rezultat nepostojanja nikakve strategije kada je riječ o infrastrukturi.

O zagrebačkom stadionu Maksimir već su stotine kartica teksta ispisane. Stadion u koji su uložene stotine milijuna kuna nije još ni približno završen. Maksimir se sa svojim trenutnim kapacitetom od 37.000 mjesta bliži polako svojoj stotoj obljetnici postojanja, a proces njegove konačne obnove povlači se po gradskim uredima već godinama. Aktualna gradska vlast više puta je obećala kako će stadion svanuti u novom ruhu još prije nekoliko godina, ali on je i dalje na glasu kao gradsko ruglo.

Maksimir figurira kao nacionalni stadion jedne od najuspješnijih svjetskih nogometnih reprezentacija, ali čak ni taj podatak nije dosad značajnije pogurao obnovu. Iako ime sve potrebite licence, može se pronaći mnogo propusta. Od katastrofalnih ulaza na stadion do iznimno loših sanitarnih čvorova.

Hajduk svoje domaće utakmice igra na Gradskom stadionu u Poljudu, koji je sagrađen 1979. godine za potrebe Mediteranskih igara. Poljudska ljepotica, koja je tada slovila za jedan od najljepših stadiona Starog kontinenta, u međuvremenu je prilično ocvala i vapi za obnovom. Djelomični face-lifting obavljen je u ljeto 2005. kada je u Splitu gostovala reprezentacija Brazila.

Tom prigodom renovirane su svlačionice, nabavljen je moderni semafor, promijenjen je razglas, no ostaje problem derutnog krova i ostalih dijelova stadiona koji nisu u najboljem stanju. Poljud je kapaciteta 35.000 mjesta, a u važnim prigodama na tribine se natiska i preko 40 tisuća ljudi. Splitsko zdanje raspolaže s atletskom stazom, reflektorima, te zadovoljava većinu ostalih Uefinih kriterija. Osim Mediteranskih igara, u Poljudskoj školjci održano je i Europsko prvenstvu u atletici 1990. godine.

Među najbolje hrvatske momčadi zasigurno spada NK Zagreb, ali povući istu paralelu za stadion pjesnika bi bilo ultra optimistično. Kada se pita o kapacitetu, reći će se 12 tisuća gledatelja kojih stadion u Kranjčevićevoj može primiti. Međutim, glavna tribina iza leđa klupa za pričuve je tek djelomično natkrivena, ako se uzme u obzir da treba pogoditi sjedalicu gdje ne prokišnjava. Novinari u prosincu izvlače šibice tko će ići na Zagrebove utakmice, a kome izgubi je deka najbolji prijatelj.

Pogled na drugu stranu otkriva tribinu za stajanje, gdje je beton glavni stanovnik, a mjesto je okupljanja gostujućih navijača. Nije sve tako crno, ali kada pada kiša ili je hladno, mnogi će upravo tako opisati Kranjčevićevu. Uefa je izdala licence za igranje Intertoto kupa i Kupa UEFA, a Zagreb još pamti domaćinstvo na Maksimiru u Ligi prvaka.

Dok je Šibenik u prošloj sezoni HNL-a glasio za iznenađenje prvenstva, teško da se isto može reći za Šubićevac. Iako po nekim navodima prima i do 12 tisuća gledatelja, sve iznad osam tisuća bi ozbiljno narušilo sigurnost gledatelja. Dolazak mlade reprezentacije je bilo razlog za djelomična poboljšanja, unatoč činjenici da je samo zapadna tribina djelomično natkrivena te da su na njoj postavljene stolice. Nadolazeća sezona bi trebala biti premijerna za novi semafor, a radi se i na reflektorima. O Šubićevcu se tako može pričati kao o stadionu koji pokušava pratiti uspjehe svojih nogometaša, ali treba još puno posla.

Slaven Belupo figurira kao jedan od organiziranijih klubova u Prvoj HNL, a ove sezone mnogi su hvalili njihovo uređenje stadiona. Odnosi se to ponajprije na prostore za medijske djelatnike, koji su se svi u jedan glas složili kako imaju odlične uvjete za rad.

Postavljena je napokon u završetku ove sezone i rasvjeta zahvaljujući finalnoj utakmici Kupa Hrvatske za koju je bila postavljena i montažna tribina, jer aktualni kapacitet od 6.000 nije bio dovoljan. Stadion ima tek jednu, glavnu tribinu i to se često pokazuje kao velikim minusom kad su domaćini nekih većih utakmica.

Jedan od većih hrvatskih stadion je onaj u Osijeku, a može primiti više od 20 tisuća gledatelja. Osim rasvjete, koja omogućuje igranje večernjih utakmica, prošle godine su uređeni i prostori za medije. I slavonski prvoligaš je puno izgubio odlaskom Eura 2012. u Poljsku i Ukrajinu jer su u "vodu pali" planovi za izgradnju novog stadiona po uzoru na manje austrijske stadione.

U uređenje stadiona Kantrida i jedinog pomoćnog terena mnogo je uloženo u protekle dvije godine zahvaljujući dobroj volji gradske uprave. Svojom pozicijom tek nekoliko desetaka metara od Jadranskog mora i stijenama s druge strane osvojio je mnoge.

Još ne tako davno mnogo se pisalo o uklanjanju zaštitnih ograda, što su čelnici Rijeke htjeli učiniti, ali su na kraju tek skratili visinu ograde na centralnoj tribini. Kapacitet stadiona je 10.600 gledatelja.

Nakon što je Kamen Ingrad ispao iz Prve HNL, stadion Varteks figurira definitivno za najuređenijeg. Čak se svojedobno dosta govorilo da bi Dinamo u Varaždinu igrao europske utakmice kad radovi na Maksimiru budu većeg obima. Kapaciteta 10.800 i više je nego dovoljan za potrebe varaždinskog kluba, a prije dvije godine obnovljeno je pročelje. Stadion kapaciteta 8.000 izgrađen je u Čakovcu prije 20 godina za potrebe Univerzijade, a kao i svi ostali, u vlasništvu je grada. Stadion dijele s gradskim rivalom NK Čakovcem.

Prošle godine je stadion u Vinkovcima proslavio 40. rođendan, ali nije doživio napuniti svoje tribine sa svih deset tisuća gledatelja. Istočna tribina od 2003. godine nudi tri tisuće sjedećih mjesta, dok je na zapadnoj taj broj 700. Nakon tog poboljšanja više se radilo na sastavljanjima momčadi nego na ulaganjima u stadion. Sve u svemu, Vinkovci su zaslužili bolji stadion, a moglo bi se početi od stavljanja rasvjete koja će dopustiti i večernje utakmice.

Gradski stadion u Zaprešiću, na kojem prvoligaške susrete igra momčad Intera, u postojećem obliku dovršen je krajem 80-ih zbog potreba Univerzijade. Stadion je obnovljen 2005. godine kada se momčad Intera plasirala u Kup Uefe, a od listopada iste utakmice u Zaprešiću igraju se pod reflektorima. Zdanje se sastoji od glavne istočne i zapadne tribine, te je ukupnog kapaciteta 4528 mjesta. Rekordnih 12.000 gledatelja skupilo se na zaprešićkom stadionu 1987. godine, kada je Inter igrao kvalifikacijsku utakmicu za popunu 2. Jugoslavenske lige protiv BSK-a (današnje Marsonije) iz Slavonskog Broda. Praćenje utakmica u Zaprešiću često ometa sunce, što prije nije bio slučaj, budući da su se utakmice u vrijeme kad je stadion građen odigravale u jutarnjim terminima.

Stadion neobičnog imena u Zadru nerijetko se spominjao u lošem kontekstu u posljednjoj sezoni kad je Zadar bio prvoligaš. Primjerice, Ivan Bošnjak pogođen je u glavu komadom betona otkinutog s tribine, a i mnogi klubovi su se žalili na veličinu travnjaka koji je bio poznat kao najmanji u Prvoj HNL. No, Zadrani su počeli polako uređivati svoj stadion nakon što su izborili povratak u društvo najboljih i napravljeni su brojni planovi. Stadion je kapaciteta 8.000 gledatelja.

Bivšem prvoligašu Puli nerijetko su znali prijetiti neizdavanjem licence zbog stanja stadiona. Veruda nije ispunjavala mnoge kriterije, dana su tek brojna obećanja da će se problemi riješiti, no sad postoji mogućnost da se presele na drugi gradski stadion u Puli, čija vlast ne pokazuje previše interesa za nogometne probleme.

Ako se u Velikoj tugovalo zbog ispadanja iz društva najboljih, slavilo se u redovima budućih drugoligaša. Slobodno se može reći kako je stadion Kamen Ingrada "svemirski brod" za sve ostale stadione u Drugoj ligi. Svima je pravo zadovoljstvo igrati i raditi u Velikoj jer osim odličnih uvjeta za novinare, restoran spada u najbolje na stadionima. Loše financijsko stanje se odrazilo i na travnjak, koji nije mogao biti održavan kako bi spadao u najbolje u Hrvatskoj, a uz rasvjetu gledatelji mogu uživati na svih deset tisuća sjedećih mjesta.

Stadion u zagrebačkom naselju Siget domaćin je Hrvatskom dragovoljcu, dok tu svoje utakmice igra i Croatia iz Sesveta. Dobre igre u Drugoj ligi i neuspjeh ulaska u Prvu HNL popratilo je stavljanje novog semafora, dok je "stabilna" samo glavna tribina, koja uspijeva i sakriti gledatelje u slučaju kiše. Kako je Hrvatski dragovoljac bio kandidat za Prvu HNL, počele se priče o kvalitetnijem stadionu, jer sigetski ne može ugostiti najbolje hrvatske klubove.

Drugoligaš Solin jedan je od rijetkih klubova koji ima u svom vlasništvu stadion. Njihove domaće utakmice može pratiti oko 3.500 gledatelja, a u planu je skorašnja rekonstrukcija stadionske infrastrukture.

Uprava ambicioznog drugoligaša Imotskog koja se nadala ove sezone mjestu u Prvoj HNL ima velike planove za stadion. I u novoj sezoni lovit će vrh Druge HNL pa namjeravaju uvelike obnoviti svoj stadion kako bi mogli na njemu igrati u slučaju željenog uspjeha.

Nekadašnji prvoligaš Belišće u posljednje vrijeme svoje dane broji u Drugoj ligi. U medijima se pojave kada dođu na prag iznenađenja, kao protiv Hajduka u Kupu, a zasigurno ih na naslovnice neće vratiti Gradski stadion. Domaćin s ponosom ističe kvalitetu travnjaka, ali sve osim podloge nije vrijedno spomena. Drveni krov iznad zapadne tribine je morao biti uklonjen zbog opasnosti od urušavanja, a s ironijom će navijači Belišća reći kako namjeravaju staviti "B" kod "elišća" što nedostaje na tribini.

Stadion kapaciteta 3.000 gledatelja prije je već vidio prvoligaške utakmice, no vremena se mijenjaju i Pomorac je trenutno član Druge lige. Potrebne su stadionu Žuknica određene preinake kako bi se mogli nadati ponovno igranju u Prvoj HNL na domaćem terenu.

Sjećate se TV oglasa za Karlovačko pivo na kojem su golubovi stanovnici semafora, priča se o kvalitetnim tribinama i krovu koji može pokriti teren? Jedan od kandidata za mjesto snimanja oglasa je zasigurno mogao biti i stadion u Slavonskom Brodu. Ruševno stanje, nazovimo to tribina, čine dom nogometašima Marsonije, ali teško da bi mogle dobiti licencu za Prvu HNL. Slično vrijedi i za stadion na kojem igra Vukovar 91, dok će Slavonac CO iz Starih Perkovaca mnogima poslužiti za šale o seoskom nogometu u možebitnoj Ligi 16.

Klub koji je nastao spajanjem HAŠK-a i Naftaš Ivanića, koji je poznat po izbacivanju Dinama iz Kupa Hrvatske prije dvije godine ima velikih problema s mjestom odigravanja svojih utakmica, odnosno stadionom i trenutno nemaju licencu za nastup u Drugoj HNL u novoj sezoni.

Dugogodišnji drugoligaš Mosor iz Žrnovnice igra svoje domaće susrete na igralištu u Pricviću. Igralište je okruženo betonom, a udaljenost između rubne linije terena i gledatelja je minorna, te se sa velikom sigurnošću može kazati da Mosor ne bi mogao igrati prvoligaške utakmice na postojećem objektu.

Da je kutinska Moslavina jedan od dobrostojećih drugoligaša vidi se i po njihovom Gradskom stadionu, koji ima atletsku stazu i montažnu tribinu kapaciteta od oko 2000 mjesta. Osim toga, teren je poznat po veoma kvalitetnoj travi.

NK Koprivnica najveći dio susreta odigrava na skromnom objektu, koji se nalazi u neposrednoj blizini Gradskog stadiona. Izvjesno je da bi u slučaju mogućeg ulaska u elitni razred, kao i Slaven Belupo, Koprivnica igrala domaće susrete na Gradskom stadionu.

Posljednja momčad koja je osigurala mjesto u nadolazećoj Drugoj ligi je Segesta. Klub velike tradicije je u kvalifikacijama izbacilo Suhopolje, a Druga liga je dobila još jedan stadion koji je u povijesti vidio prvoligaški nogomet. Zasigurno jedan od većih i kvalitetnijih stadiona ima točno 1442 sjedeća mjesta i može primiti sedam tisuća navijača, zbog čega i ima licencu za Drugu ligu. Za hrvatske uvjete Segesta bi mogla igrati i Prvu ligu, ali samo za hrvatske uvjete.

Zaključak? Zar ga trebamo napisati?