E, da im je češće Hajduka...

Gledajući predstave koje Tomislav Pavličić pruža ove sezone, čovjek se mora zapitati sljedeće: zašto je taj plemeniti igrač šansu u svom matičnom klubu dobio tek u 25. godini, i zašto se njegov talent gotovo zagubio u bespućima druge i treće lige?

Naravno, ima i Šlajfo svojih nedostataka - fizičke predispozicije i zahtjevi modernog nogometa definitivno mu ne idu na ruku - no bespredmetno je uopće raspravljati o tome kako Cibalia izgleda s njim i bez njega u postavi. U moru Mršićevih ratnika i trkača Pavličić je onaj koji čini prevagu, onaj koji 90 minuta može biti nevidljiv, pa onda zabljesnuti jednim potezom i donijeti radost navijačima. Bilo je tako u nedjelju protiv Hajduka, a sličan scenarij gledali smo i nešto ranije ove sezone, kada je na stadionu uz Bosut gostovao Dinamo. Dva najveća hrvatska kluba, dva prekrasna pogotka - kapa dolje, majstore!

Ipak, kad se emocije navijača nebesko-plavih, nabujale ovim spektakularnim izjednačenjem, malo slegnu, na vidjelo će izaći činjenica da je Cibalia u nedjelju imala dosta sreće. Koliko god Stanko Mršić uoči utakmice naglašavao da ni Hajduk nije "leteći tanjur", bilo je očito da je splitski sastav za jedan kvalitativni razred iznad onog vinkovačkog. Nebesko-plavi su iz ovog susret izašli neporaženi tek zahvaljujući promašajima gostiju i spletu okolnosti, i bilo bi neozbiljno, pogotovo kad nas u srijedu očekuje još jedan dvoboj ova dva kluba, razbacivati se sada izjavama tipa: "Nije Hajduk ništa bolji od nas". Ovaj nedjeljni bod i vrlo vjerojatno dostojan oproštaj od Kupa u Vinkovcima trebaju uzeti kao premiju, a onda se treba okrenuti utakmicama koje dolaze.

Lijepo je, nema sumnje, zagorčati život splitskom velikanu, no s "bilima" se igra tek par utakmica godišnje, realnost Cibalije su utakmice sa Zadrom, Interom, Sesvetama i njima sličnima. U tim dvobojima nebesko-plavi kroje svoju prvoligašku budućnost, a ona će biti puno svjetlija ako Vinkovčani svim utakmicama budu prilazili onako motivirani i borbeni kao što su bili protiv Hajduka. Ne može se, dakako, očekivati da igrač potpuno jednako shvati susret s najboljom momčadi lige, pred rasprodanim stadionom i stotinama tisuća ljudi ispred malih ekrana, i okršaj s "nekim tamo" Interom, koji će privući možda 500 gledatelja, ali amplitude koje smo u tom segmentu ove sezone vidjeli kod Vinkovčana ipak se ne bi smjele događati. Nije baš da je većina igrača Cibalije u nogometu prošla sve i sva, pa da ih ne može motivirati jedan klub iz donjeg doma HNL-a.

Ako čak i prihvatimo tezu o malim i velikim utakmicama, jedna stvar nikako ne "štima". Svi koji prate utakmice Cibalije u elitnom razredu hrvatskog nogometa ne mogu ne primijetiti da borbenost i motiviranost nebesko-plavih iz dvoboja s Hajdukom ne viđamo u tolikoj mjeri kada na stadionu uz Bosut gostuje primjerice Dinamo, iako bi i Modri iz svakog trebali izvući ono najbolje. Onih jesenskih 1:1 za sada je samo iznimka koja potvrđuje pravilo...