Petica Hajduka nakon odlaska navijača

Opečeni puše i na hladno. Stoga je Hajduk odbio prijedlog drugoligaša Moslavine da se umjesto u Splitu, jedina utakmica osmine finala Hrvatskog kupa igra u Kutini, gdje bi domaćin napunio tribine i proslavio svoj 90. rođendan.

Poučeni prvenstvenim problemima u Hajduku nisu htjeli riskirati ispadanje iz jedinog natjecanja u kojemu još mogu do trofeja, pa makar na suprotnoj strani bio i klub sa začelja drugoligaške ljestvice. Splićani su radije ponudili platiti "ekskurziju" i smještaj Kutinjanima, ali rezultat nisu htjeli riskirati. To dovoljno govori o povjerenju kojeg Hajdukova momčad danas uživa kod svoje uprave, ali i razočaranih navijača.

Trener Reja na teren je poslao momčad bez Ibričića, braće Sharbini, Skoke, Strinića i Andrića, uz ozlijeđene Vejića, Maloču i Šerića. Dao je prigodu pričuvama da se pokažu i dokažu, no u prvih 45 minuta ništa posebnoga nisu pokazali, a još manje dokazali.

Vodeći pogodak stigao je u 19. minuti, kad je Cernat proigrao Duju Čopa kroz sredinu, a ovaj s ulaza u kazneni prostor poslao loptu u mrežu. Više od 2.000 domaćih navijača vodstvo svoje momčadi nagr(a)dilo je zvužducima umjesto pljeska, kao komentar svega onoga što su im priuštili ove sezone.

Gosti iz Kutine uz ovacije s tribina izjednačili su u 35. minuti. Bio je to primjer školske kontre u tri poteza, kakvu Hajdukovci ove sezone nisu uspjeli izvesti. Turkalj je munjevito prošao po lijevom boku i poslao preciznu paralelu u sredinu, gdje ju je dočekao Marko Iveković i zakucao u mrežu za 1:1.

Novouspostavljeni egal trajao je samo dvije minute. Vukušić se izborio za loptu na 20 metara i precizno uposlio Marija Tičinovića na petercu, koji nema težak posao u pospremanju lopte u mrežu za 2:1. I novu seriju zvižduka domaćih navijača, koji su potiho stisnuli šaku zbog pogotka, a onda javno "popljuvali" svoje "ljubimce".

Do 54. minute trajao je Torcidin "zavjet šutnje", a tada su u petominutnoj "eksploziji" potrošili nešto pirotehnike, izvrijeđali Svagušu i Keruma i napustili tribine. Simbolika je u tome što su to učinili u 59. minuti, brojci koja otkriva godine trajanja organizirane Hajdukove navijačke skupine.

I kad je na tribinama ostala tek poneka najupornija stotina, krenula je "rafalna paljba" Hajdukovih nogometaša u i oko mreže Moslavine. Kao da su se opustile noge i glave domaćih igrača bez zvižduka i zajedljivosti s tribina, ali pomogao je, dakako, i tjelesni pad gostujućih igrača.

Slijedili su pogoci Čopa (63.), Jerteca (71.) i po treći put Čopa (78.), a još četiri prigode propustili su Hajdukovci koje se može zabilježiti za rubriku "vjerovali ili ne". Na kraju to sve izgleda uvjerljivo i lako, no dok su Kutinjani imali snage Hajdukovci nisu imali pravih rješenja ni za njihov "bunker", kao ni za onaj šibenski i karlovački prije toga...