Virtualni okršaj legendi

Real Madrid i Milan zajedno su izrodili mnogo velikih igrača, kreirali bogatu povijest i riznice nakrcali brojnim trofejima. I premda minulih godina nisu (uvijek) potvrđivali zvjezdani status i osvajali naslove, njihov međusobni sudar uvijek je iznimno atraktivan, interesantan i nabijen emocijama.

Situacija u oba spomenuta kluba trenutačno, ipak, nije najbolja - Real je prošlu sezonu okončao gledajući kako Barcelona niže uspjehe i postavlja rekorde, a niti ova im nije donijela velike pomake (nedavni poraz od trećeligaša Alcorcorna). Milan se, s druge strane, s peharom i dobrom igrom ne može sastati već duže vremena, u Italiji ih redovito gazi Inter, a ni u Ligi prvaka obično ne traju dugo.

Bilo kako bilo, međusobni susreti nešto su posve drugo - tu forma i rezultati nisu od presudne važnosti, bitno je srce, zalaganje, borbenost, jedan krivi ili pravi potez. Danas će na travnjaku San Sira ova dva europska nogometna giganta odigrati još jednu međusobnu utakmicu, a pitate li se tko se od njih može dičiti boljom poviješću i uspješnijim bivšim igračima - tu smo da vam otkrijemo.

Najbolja jedanaestorica Real Madrida:
Zamora - Camacho, Hierro, Santamaria, R. Carlos - Figo, Zidane, Sánchez, Gento - Di Stefano, Puskas.

Kroz svlačionicu Kraljevskog kluba u njegovoj 107 godina dugoj povijesti prodefiliralo je mnoštvo vrhunskih nogoloptača. Neki od njih bili su više, neki manje uspješni, neki su u klubu proveli premalo vremena za ozbiljniju ocjenu, drugi se nikada nisu uspjeli dokazati, a treći su imali nezgodu da djeluju u vrijeme istinski najvećih. Evo našeg prijedloga najbolje jedanaestorice Real Madrida u povijesti.

Vratar: Ricardo Zamora (1930. - 1936.)
Mnogi ga smatraju najboljim španjolskim golmanom svih vremena; bio je prepoznatljiv po stilu oblačenja - na terenu je uvijek imao polo majicu i platnenu šiltericu, a zvali su ga El Divino. Zapamćen će ostati po iznimnoj borbenosti i hrabrosti; igrao je i ozlijeđen i zdrav, s ozbiljnim puknućima i istegnućima, producirajući pritom spektakularne obrane u nerijetko krucijalnim trenucima. Realu je značajno pomogao u osvajanju prvog naslova prvaka Španjolske, godinu zaredom ponovio taj uspjeh, a osvojio je i dva Kupa. Marca je po njemu nazvala nagradu za najefikasnijeg vratara Primere - Ricardo Zamora Trophy.

Branič: José Antonio Camacho Alfaro (1973. -198.9)
Smatran najvećom obrambenom Realovom zvijezdom u povijesti, te u društvu najpopularnijih nogometaša u posljednjih nekoliko desetljeća, Camacho je u 15 godina rada u Madridu odigrao 698 utakmica i osvojio devet prvenstava, dva Kupa UEFA, pet naslova prvaka Copa del Reya i jedan Liga kup.

Branič: Fernando Ruiz Hierro (1989. -2003.)
Odani kapetan Reala i španjolske nacionalne vrste Fernando Hierro nije bio samo odličan branič, već i vrstan tehničar i dribler - gotovo da je imao pregled igre na razini najboljih playmakera. S Realom je pet puta osvajao prvenstvo, a tri je puta bio i pobjednik Lige prvaka.

Branič: Jose Emilio Santamaria (1957. - 1966.)
Jose Emilio Santamaria još je jedan u nizu istaknutih Realovih igrača koje svijet smatra najboljima u svom poslu. Santamarijin posao bio je sprječavanje protivničkih napadača u postizanju pogodaka, a kroz čitavu karijeru u Madridu dokazao je kako mu to itekako polazi za rukom. S Realom je osvojio pet prvenstava, po jedan domaći i Interkontinentalni kup, te četiri Europska kupa.

Branič: Roberto Carlos (1996. - 2007.)
Brazilski branič najpoznatiji je po silovitom udarcu, kojim je u 11 sezona u Realu i 584 odigrane utakmice postigao 71 zgoditak. Znao je podvaliti loptu, nemilosrdno je probijao stranu i uvijek se u potpunosti stavljao u funkciju momčadi. Postavio je klupski rekord stranaca u odigranim utakmicama u ligi nadmašivši Alfreda di Stefana.

Vezni: Luis Figo (2000. - 2005.)
Sjajni Portugalac u Madridu nije proveo puno vremena - tek pet godina - no usprkos kratkovječnosti postigao vrhunske rezultate i promovirao se u jednog od najboljih veznih igrača na svijetu. Došavši u kontroverznom, tada najvećem transferu iz Barcelone, Figo je tokom godina osvojio dvije Primere, dva Superkupa, te po jednu Ligu prvaka, Uefin Superkup i Interkontinentalni kup.

Vezni: Zinedine Zidane (2001. - 2006.)
Veliki Zizou jedna je od najvećih Realovih ikona, dugo sportski idol mnogim mladim nogometašima u Španjolskoj i diljem svijeta. Svojim potezima, razmišljanjem, imaginacijom i hrabrošću osvojio je mnoge nagrade, a sjajnim igrama klubu pomogao u osvajanju Primere, dva Superkupa, Lige prvaka, te Interkontinentalnog kupa i Superkupa.

Vezni: José Martínez Sánchez (1964. - 1980.)
Najbolji defenzivni vezni u Realovoj povijesti - veliki trkač i borac, poznat po iznimnoj odanosti klupskim bojama. Za Madriđane je nastupao od 1964. do 1980. i postigao 123 pogotka u 417 susreta.

Vezni: Francisco Gento (1953. - 1971.)
Premda po vokaciji više stremi napadaču Francisco Gento uvršten je na popis veznjaka kako bi oslobodio mjesto dvojici sjajnih Realovih "špica" - Di Stefanu i Puskásu. Popularni Paco, "desetka", s Realom je osvojio 12 ligaških naslova, dva Kupa, šest Europskih kupova, te jedan Interkontinentalni kup, a bio je poznat i po iznimnoj brzini (u mladosti je bio atletičar), tehniciranju s loptom i efikasnošću. U 18 godina u dresu Reala nastupio je 428 puta i zabio 126 pogodaka.

Napadač: Alfredo di Stefano (1953. -1964.)
Definitivno jedan od najboljih nogometaša svih vremena; premda rođen u Argentini najveće je uspjehe postigao u Španjolskoj - kako u dresu Reala (osam Primera, jedan Copa del Rey, Interkontinentalni kup, dva Latin kupa, te pet Europskih kupova), kako u španjolskoj izabranoj vrsti. Bio je svjetski poznat po brzini, okretnost, agilnosti, spretnosti s loptom i velikoj izdržljivosti.

Napadač: Ferenc Puskás (1958. -1967.)
Legendarni mađarski napadač bio je ubitačan u gol prilikama, a posebice se pamti njegova snaga udarca - osobito onaj lijevom nogom. U Realu je osvojio tri Europska kupa, a poseban pečat ostavio je protiv Eintrachta u finalu 1960. zabivši četiri zgoditka. U karijeri je postigao 511 pogodaka, a vjeruje se da je taj broj tek neznatno manji od onog Josefa Bicana i vodećeg strijelca svih vremena - Pelea.

Najbolja jedanaestorica Milana:
Rossi - Baresi, P. Maldini, Rosato, Schnellinger - Rivera, Rijkaard, Donadoni, Trapattoni - Van Basten, Nordhal.

Golman: Sebastiano Rossi (1990. - 2002.)
Sebastiana Rossija u Milan je 1990. iz Cesene doveo legendarni trener Arrigo Sacchi, no tek je dolaskom Fabija Capella postao standardan i pokazao pravu kvalitetu. Odlikovao se iznimnom visinom i agilnošću, imponirao je sigurnošću i često je znao braniti najstrože kazne. U sezoni 1993./1994. postavio je apsolutni rekord u broju minuta bez primljenog pogotka - 929, srušivši time stari rekord Dina Zoffa iz 1973. S Milanom je osvojio 5 prvenstava, 1 Europski kup, 3 Superkupa i Europski Superkup.

Branič: Franco Baresi (1977. - 1997.)
Franco Baresi u Milanu je proveo cijelu karijeru, počevši od mlađih kategorija, i nosivši danas umirovljeni dres s brojem tri nastupio je u 531 utakmici. Gotovo dva desetljeća bio je predvodnik Milanove obrane, a u partnerstvu s Paolom Maldinijem, Costacurtom i Tassottijem označavan je najboljim braničem na svijetu. Osvojio je šest Scudetta i tri Europska kupa.

Branič: Paolo Maldini (1984. - 2009.)
Kao i prethodno spomenuti Baresi i Maldini je smatran jednim od najboljih braniča svoga vremena; za Milan je odigrao nevjerojatnih 647 utakmica, postavio mnoge rekorde i osvojio brojne trofeje - sedam Scudetta, dva Kupa i pet Superkupova, pet Ligi prvaka te četiri Uefina Superkupa. Bio je u najboljoj momčadi SP-a 1994., branič godine u Seriji A 2004., Uefinoj postavi godine 2003. i 2005., najbolji branič Lige prvaka 2007...

Branič: Roberto Rosato (1966. - 1973.)
Bio je izrazito spretan i efikasan branič - radio je malo prekršaja, a ipak je oduzimao puno lopti i omogućavao početak kreacije napada. Nekoliko godina u nizu bio je najbolji talijanski "flaster", treneri su jednostavno obožavali kada su za potrebne striktnog markiranja u postavi imali spremnog Rosata. Ostat će zapamćen po sjajnom čuvanju Johana Cruijffa u finali Europskoga kupa 1969. u kojem je Milan slavio s 4:1.

Branič: Karl-Heinz Schmellinger (1965. - 1974.)
Karl-Heinz Schmellinger ostat će zapamćen ponajprije po svojoj jednostavnosti i skromnosti - svoj posao kroz godine u Milanu obavljao je bespogovorno, bio je učinkovit i beskompromisan. S Rossonerima je osvojio po jedan Scudetto, Europski kup, Interkontinentalni kup, dva kupa Pobjednika kupova i tri talijanska Kupa.

Vezni: Gianni Rivera (1960. - 1979.)
Uz Franca Baresija Rivera se smatra najboljim Milanovim igračem svih vremena, čovjekom koji je imao ogroman utjecaj na daljnje naraštaje, navijače i talijansku javnost. Sve govori brojka od 501 odigrane utakmice u čak 20 sezona u Milanu! Bio je vrstan veznjak - imao je dodir, pas, udarac, dribling, a dokazao se već po samom dolasku, sa 16 godina. U riznice je spremio 2 prvenstva, 2 Lige prvaka, 1 Interkontinentalni kup, 2 Kupa Pobjednika Kupova i 4 Talijanska Kupa. Godine 1969. osvojio je Ballon d'Or za najboljeg europskog nogometaša godine.

Vezni: Roberto Donadoni (1986. - 1996.)
Donadoni je u Milan došao iz Atalante 1987. i vrlo se brzo prometnuo u briljantnog ofenzivnog veznog. Napadačima je mogao stvoriti nebrojeno mnogo prilika za pogodak, a nemalo puta i sam je bio strijelac. Bit će zapamćen po iznimnoj kreativnosti i brzini na lopti, te po činjenici da je s Milanom osvojio gotovo sve - šest prvenstava, 3 Lige praka, 3 Europska Superkupa, 2 Interkontinentalna kupa i 4 Talijanska Superkupa.

Vezni: Frank Rijkaard (1988. - 1993.)
Iste godine kao i Donadoni na San Siro je na posudbu došao i mladi spretni Nizozemac Frank Rijkaard i već je u prvom nastupu ostavio dobar dojam, naznačio da će biti veliki igrač. Bio je veliki trkač i radnik, savršeno pokrivao sredinu terena, a znao je i proći, stvoriti si šansu i zabiti. Iz Milana je otišao s 2 prvenstva, 2 lige prvaka, 2 Interkontinentalna kupa, 2 Europska Superkupa i 2 Talijanska Superkupa.

Vezni: Giovanni Trapattoni (1951. - 1971.)
Odličan defenzivni veznjak sa sjajnim pregledom igre. Trapattoni je uvijek znao gdje se nalazi tko od njegovih suigrača, znao je stati na lopti i smiriti igru, a koristio je i kao odličan "marker" za protivničke ofenzivce. Osvojio je 2 prvenstva, 2 Lige prvaka, 1 Interkontinentalni kup, 1 Kup Pobjednika Kupova i 1 Talijanski Kup, a nakon svršetka profesionalne karijere posvetio se trenerskom zvanju.

Napadač: Gunnar Nordhal (1949. - 1956.)
Gunnar Nordhal za Rossonere je nastupao u razmaku od 1949. - 1956. i u tom vremenu u 257 utakmica postigao nevjerojatnih 210 pogodaka. Bio je pravi golgeter, stroj za pogotke, a neki ga smatraju i najvećim svih vremena. S Rossonerima je osvojio 2 Scudetta i 1 kup Latina, prije no što je "pobjegao" u Romu.

Napadač: Marco van Basten (1987. - 1993.)
Marco Van Basten u nogama je imao sve. Nevjerojatnu, ponekad zapanjujuću viziju, kombinatoriku, sposobnost postizanja pogotka iz bilo koje pozicije, glavom, nogom, ramenom, petom... Posjedovao je i briljantan dribling, volio je izazove i uvijek izvršavao trenerove zahtjeve. Karijeru je zbog ozljede okončao prije vremena, no prije toga osvojio je 4 Scudetta, 3 Lige prvaka, 2 Interkontinentalna kupa, 3 Europska Superkupa i 4 Talijanska Kupa. Trenutno je izbornik nacionalne selekcije Nizozemske.

I nije to sve, dakako, još bi tu stalo mnogo imena - Andrij Ševčenko, Dejan Savičević, Zvonimir Boban, Ruud Gullit, osnivač kluba i prvi trener i igrač Herbert Kiplin, Kaka, Cesare Maldini, Jose Altafini, Lorenzo Buffon...

Došavši konačno do samoga kraja, bio bi red i da potpisnica ovih redaka otkrije svoje mišljenje - madridski Real u mojim očima pobijedio je, premda danas i u posljednjih nekoliko godina ne posluju onako kako tako velikom klubu i dolikuje.

Pokušajte samo zamisliti današnji međusobni dvoboj ova dva velikana s jedanaestorkama iz teksta. Kome bi pripala pobjeda? Prijedlozi, strijelci? Događaji? Budite maštoviti - [email protected].