Knego: "Još jako kratko možemo ovako"

Zatečeni, zabrinuti, ali bez obzira na to, još uvijek otvoreni za suradnju - tako su u Ciboni dočekali svježu pljusku iz zagrebačkog gradskog poglavarstva, iz kojeg je u ponedjeljak stigla nimalo ugodna "čestitka" u obliku najave aktiviranja sudske tužbe zbog nekretnina koje bi mogle biti jedini spas za klub, no Grad sada pokušava osporiti da je Cibona njihov vlasnik. U klubu su izložili svoju stranu priče i iznijeli detalje koji otkrivaju da im je iz Grada stigla ponuda za rješavanje dijela duga, koja bi se, ako ćemo govoriti diplomatski, mogla nazvati vrlo neobičnom.

"Na posljednjem sastanku našeg Upravnog odbora odlučeno je da ćemo ponuditi gradu sve željene mogućnosti suradnje, s time da u onome što nudimo nešto želimo i zauzvrat, podmirenje duga ukoliko gradu predamo svoje objekte", kazao je Andro Knego, što bi, ukoliko je točno da vrijednost Ciboninih nekretnina nadmašuje dug, kao što u klubu tvrde, bila ponuda koju bi mnogi objeručke prihvatili.

"No, na koncu nismo poslali pismo kojim nudimo svoju suradnju jer nas je gradonačelnik preduhitrio svojim izjavama. Kako sam vidio, sada se govori samo o podmirenju našeg duga Zagrebačkoj banci koji iznosi 23 milijuna kuna, dok se ostatak ne spominje", nastavio je Knego, dodajući da je to ponuda koju u klubu nisu spremni prihvatiti.

"Naše je da zaštitimo Cibonu, radnu zajednicu koja osam mjeseci nije primila plaću. Što da napravimo s preostalim dijelom duga, a znamo da vrijednost nekretnina na kojima je hipoteka Zagrebačke banke, po procjeni agencije koju su angažirali, 58 milijuna kuna? Pored toga, ta vrijednost nije realna, naša procjena je da je 10 do 20 posto veća".

U klubu su ipak našli rješenje, ili su barem tako mislili, sve dok iz Grada nije stigla najava o tužbi. "Gradu smo ponudili prijedlog agencije koju smo našli da bismo uspjeli izvući 35 do 40 milijuna kuna ukoliko Grad ne bi pristao na preuzimanje lokala i rješavanje kompletnog duga Cibone", dodao je direktor i pojasnio o kakvom je točno aranžmanu riječ.

"Agencija s kojom smo razgovarali ponudila nam je sustav 'prodajte, pa uzmite natrag u uporabu' - prodali bismo agenciji prostore, dali bi nam kredit na deset godina, svaki mjesec bismo trebali otplaćivati ratu od 30 ili 50 tisuća eura, a svo vrijeme raspolagali bismo s našim nekretninama koje su i dosad bile u našim rukama. Naravno, morali bismo posložiti da sve s nekretninama funkcionira kako treba, neki ugovori trebali bi se obnoviti, a iz tih sredstava bismo mogli financirati ratu koja bi bila najviše 60 tisuća eura, dok vjerujem da bi nam još ponešto i ostalo".

No, spor Grada i kluba oko nekretnina za koje u Ciboni tvrde da su njihove mogao bi "ohladiti" partnera o kojem je Knego pričao.

Čiji su poslovni prostori?

Kako tvrdi Marko Filipović, dugogodišnji Cibonin tajnik, za klub tu nema ničeg spornog. "Cibona se upisala na nekretnine nedugo nakon što su 1987., uoči Univerzijade, izgrađeni dvorana i sportsko-poslovni kompleks", veli Filipović: "Gradska skupština je 10. siječnja 1996. na temelju tadašnjeg Zakona o sportu donijela zaključak o preuzimanju sportskih objekata i drugih nekretnina u svoje vlasništvo - u našem slučaju je izričito stajalo da Grad preuzima KC Dražen Petrović, u Savskoj 30, dok su nekretnine na kojima je uknjižena Cibona smještene u sportsko-poslovnom kompleksu u Savskoj 28, a to su sasvim različite stvari".

To nije bio jedini argument koji je u korist kluba iznio tajnik: "Zemljišno-knjižni odjel Općinskog suda u Zagrebu je 2. siječnja 1996. donio rješenje o upisu prava vlasništva nad nekretninama u korist Cibone, osam dana prije nego je Gradska skupština donijela svoj zaključak. Treba dodati da je zaključak kakav je Grad proveo oko dvorane mogao biti donesen samo za objekte i nekretnine za koje je postojalo društveno vlasništvo ili pravo korištenja, a za vlasništvo nikako. Vlasništvo je zaštićeno svugdje u svijetu, ne možete ga oduzimati jednostranim aktom".

"Uz prijedlog za uknjižbu prava vlasništva koji smo podnijeli 1995. priložili smo 12 dokumenata, od kupoprodajnog ugovora, aneksa ugovora, mišljenja, nije to bila nikakva kriminalna radnja ili falsifikat", nastavio je Filipović: "Prošlo je više od 14 godina kako je Cibona uknjižena na te lokale pa nas iznenađuje da se, posebno u ovom teškom trenutku, odjednom osporava pravo našeg vlasništva nad lokalima. Ispada da su lokali teret Ciboni, a da najbolje prolaze oni koji u svom vlasništvu nemaju ništa".

I što sad? Nađe li se ovaj spor pred sudom, Cibona neće moći raspolagati nekretninama, a koliko bi spor mogao trajati je, jasno, nemoguće reći: "Nitko ne zna, ali znate kakvo je naše pravosuđe", zaključio je Cibonin tajnik.

Atlantic Grupa

Sve bi bilo lakše da Cibona nađe sponzora, iako - osim ako ne govorimo o nekom bezobrazno bogatom šeiku s Bliskog istoka - teško da će se naći netko tko bi riješio sve brige kluba, dug je ipak jako velik. Bi li, da su sada u toj situaciji, napravili drugačije nego se dogodilo u pregovorima s Atlantic Grupom tijekom proljeća? Filipović i Knego su skeptični da je tu bilo nečeg konkretnog...

"Mislim da Cedevita nije ozbiljno mislila ući u Cibonu, takav je moj dojam iz jednog razgovora na kojem sam bio", veli Cibonin tajnik: "Indikativno mi je bilo to što su rekli da će ući u Cibonu sa 17 do 20 milijuna kuna ako do kraja lipnja dovedemo poslovanje na nulu, lijepo bi bilo da smo to mogli. Pored toga, ima još nekoliko stvari - bili su odmah zainteresirani za kupnju upravne zgrade, uvijek otac više voli svoje rođeno dijete nego usvojeno, na sastanku na kojem sam bio je Emil Tedeschi pitao što to znači brand jer su mnogi brandovi propali, a tada je konstatirao i da će Cedevita kad-tad igrati u Europi".

"Iz toga svega zaključio sam da je to bio jedan manevar, ne moram biti u pravu, Tedeschijevo je pravo da je radio tako ako je to doista bilo tako kako mi se čini - no, zamjeram mu što je ušao u igru koja je isto otežala Ciboninu situaciju", nastavio je Filipović.

"Dva mjeseca pregovora tražili su bezbroj papirologije od nas, na kraju im je to i dostavljeno iako mi je bilo teško izvući sve dokumente", dodao je direktor Knego: "Kada smo im to poslali više nisu bili zainteresirani, a pismo namjere nikad nije ni došlo u klub, od prvog do zadnjeg dana pregovora. Jasno da je i meni žao ako je bila stvarna i iskrena njihova želja, u tom slučaju se to moglo i ostvariti".

"Što se sponzora tiče, znate kako to ide, moćnici upute da sponzor ide u drugom smjeru", zaključio je Filipović, ne želeći otkriti tko su ti moćnici koje je spomenuo - pored gradonačelnika koji se u Ciboninom slučaju ionako već javno angažirao.

Kako dalje?

Cibonu čeka izvanredna Izborna skupština koju je tražila radna zajednica, ljudi koji mjesecima čekaju svoje plaće, nju treba sazvati predsjednik kluba (Vlatko Previšić) ili trećina članova Skupštine (13 ljudi) ukoliko predsjednik to ne napravi.

"Cibona ima jedan problem, 'lova' je problem, sve drugo je posljedica toga što nema 'love'. Organizirati skupštinu nije problem, problem je naći ljude koji bi vodili klub, a tu se opet vraćamo na mjesto zločina, da slikovito kažem. Opet se moramo obratiti Gradu, Grad može ako hoće", kazao je Filipović, a Knego se nadovezao: "U zadnje tri-četiri godine klub vode ljudi poslani iz Grada, u UO-u i skupštini imamo ljude iz Grada, sadašnjeg predsjednika je delegirao Grad, želimo surađivati, ako nećemo s Gradom, s kime ćemo?"

"Tražimo od grada da nas drži na životu i da ne dopusti da se ovaj klub ugasi", zaključio je Knego, ističući da nema previše vremena: "Još vrlo kratko možemo funkcionirati ovako, ili dok netko ne proglasi stečaj (klupskom vodstvu je to posljednja opcija, op.) ili dok se momčad ne raziđe, a sreća je da je ekipa spremna igrati dalje. Ni mi u klubu se nećemo predati, došao sam u klub pomoći Ciboni, ali moj mandat je na raspolaganju ako Grad smatra da je problem u meni, predsjednik Previšić je također rekao da će istog trenutka dati mandat na raspolaganje ukoliko je to potrebno".