Veić protiv Nadala: San postaje java

U Parizu na drugom Grand Slamu sezone gdje tek drugi put u karijeri nastupa u glavnom ždrijebu jednog Grand Slama Antonio Veić živi svoj san. 23-godišnjak je nakon pobjede protiv Nikolaja Davidenka na pitanje novinara L'Equipea je li uzbuđen pred sljedeći susret protiv ni više ni manje nego peterostrukog pobjednika Roland Garrosa Rafaela Nadala ispalio: “Pih, pa i igrali smo mi već toliko puta, u mojim snovima“.

Dug se niz anegdota veže za Lošinjanina dalmatinskih korijena koji je formativne godine od svoje 15. pa idućih pet proveo u Splitu i upio najbolje od temperamenta koji je svijetu dao i jednog, kako Veić kaže, „boga“ Gorana Ivaniševića. Posljednjih se godina Veić još i smirio: prije je po vlastitom priznanju bio nekontroliran, vitlao reketima, psovao na suce, svađao se s gledateljima, ali i danas mu se zalomi da razbije reket ili na tribinama pronađe dežurnog krivca da ugodno proćaskaju.

Prije tri godine igrao je na ITF Futuresu u iranskom Kish Islandu, izborio polufinale i nakon susreta otišao do trgovačkog centra. Kratke hlače i Islamska Republika, međutim, ne idu ruku pod ruku i Veić je noć prije završio u – zatvoru. Ništa zato, sutradan je izašao na teren i protiv Nijemca Alexandera Satschka osvojio jedan od svoja četiri naslova (ostali su Mali Lošinj protiv Mađarovskog 2007., Padova protiv Vagnozzija 2008. i Rovinj protiv Morarua 2009.).

Na svojedobno 12. juniora svijeta nevolje se lijepe kao muha na, je li, g.... Tako je prije tri mjeseca izazvao, srećom samo lakšu, prometnu nezgodu, na jednoj proslavi Nove godine doletjela mu je čaša u glavu, nekoliko godina prije našao se u krivo vrijeme na krivom mjestu i iz tučnjave na koju je nabasao izašao slomljenog nosa, prije dvije godine ga je ozlijedio semafor u koji se svom snagom zaletio loveći loptu koju bi najveća većina samo ispratila pogledom (loptu je ulovio, poen dobio, ali je nekoliko dana poslije zbog ozljede kvalifikacije Roland Garrosa predao u prvom kolu Matosevicu), a sa 17 je doživio dvostruki lom noge.

Za Veića je šira javnost čula u veljači 2009. na Zagreb Indoorsu na kojem je izbacio bivšeg osmog igrača svijeta i četvrtfinalistu Roland Garrosa Guillerma Canasa (4:6, 6:4, 6:2), a kako je potom pobijedio i bivšeg Top 50 Jevgenija Koroljeva (3:6, 7:6, 6:4) izborio je svoje prvo ATP četvrtfinale (Marin Čilić). U siječnju 2010. u Melbourneu je kroz kvalifikacije preko Alberta Ramosa, Larsa Pörschkea i Santiaga Venture prvi put izborio nastup u glavno ždrijebu jednog Grand Slama, a protiv Daniela Köllerera ostvario je i prvu pobjedu u glavnom turniru (6:4, 3:6, 6:7, 6:1, 6:4) prije nego je u drugom kolu izgubio od Gaela Monfilsa (4:6, 4:6, 4:6).

U ožujku 2010. dobio je poziv i u Davis Cup i pobijedio Ekvadorca Julio-Cesara Campozana, a u listopadu prošle godine spustio se do 157. mjesta na ATP rang-listi. U 2011. je odlično krenuo: u Dohi je prošao kvalifikacije i jedno kolo prije nego ga je zaustavio Ernests Gulbis, ali potom se nije naigrao. Na Australian Openu je ispao u drugom kolu kvalifikacija (Robert), na Zagreb Indoorsu u prvom kolu (Bogomolov), na Challengerima u Meknesu (Greul), Casablanci (Menendez-Maceiras), Sarajevu (Roger-Vasselin), Guanghzhouu (Ito), Pingguu (Soeda) i Zagrebu (Meffert) u osmini finala, na Challengerima u Rimu (Beck) i Napulju (Trevisan) u prvom kolu, a na Beograd Openu u trećem kolu kvalifikacija (Kližan).

Tada je treći put nakon prvog kola 2009. godine protiv Marinka Matosevica (5:7, 0:2) i trećeg kola prošle godine protiv Thiaga Alvesa (6:1, 4:6, 3:6) Veić prijavio kvalifikacije Roland Garrosa. I ostalo je – povijest. Pobijedio je Horacija Zeballosa (7:6, 7:6), Facunda Bagnisa (6:3, 2:6, 6:2) i Simonea Bolellija (6:1, 3:6, 7:5) i prošao među 128 najboljih, u prvom kolu je protiv Pabla Cuevasa vodio 4:6, 6:3, 6:2, 3:1 kad mu je Urugvajac predao zbog ozljede, u drugom je protiv bivšeg trećeg tenisača svijeta i dvostrukog polufinaliste Roland Garrosa Nikolaja Davidenka ostvario najveću pobjedu karijere (3:6, 6:2, 7:5, 3:6, 6:1) i izborio meč trećeg kola protiv Nadala.

Nakon pobjede nad Davidenkom Veić je izjavio: “Malo sam se u početku uplašio, nisam se najbolje snašao, ali kad sam na 1:5 uzeo dva gema pomislio sam da se s njim da igrati. U nastavku sam igrao puno bolje, a peti set sam odigrao odlično, sve je ulazilo“. Kako je vidio set-loptu na 6:5 u trećem setu, pogodio je dvije crte prije nego mu se „prasica“ prevalila na Davidenkovu stranu i još pala i na crtu? “Baš je bila 'baza', na 5:4 dvaput mi je loptica zapinjala u necu i pomislio sam 'Vratit će se kad-tad'“.

Davidenka je lomio tri sata i 20 minuta, Nadal će mu biti već šesti meč u 12 dana, hoće li biti snage? “Ma nisam preumoran, ali vjerojatno i adrenalin čini svoje“. Kako protiv peterostrukog pobjednika, Španjolac je u Pariz stigao poljuljan porazima od Novaka Đokovića, je li i dalje „kralj zemljane podloge“? “Bez obzira na sve za mene je on i dalje neprikosnoveni broj jedan pogotovo na zemlji. Nema se tu što previše mudrovati, dat ću sve od sebe i pokušati pobijediti kao što bih pokušao i protiv bilo koga drugog“.

Susret protiv Nadala igra se u subotu oko 12.30 na Philippe Chatrieru, poslije susreta između Viktorije Azarenke i Roberte Vinci.

Uživaj, Antonio, zaslužio si! I sretno!