Život (ni)je pošten

Svaka čast Fabiju Fogniniju na veličanstvenom preokretu i pobjedi nad Albertom Montanesom u situaciji u kojoj se nije mogao ni kretati normalno, a kamoli zašprintati ili nešto slično, nije on kriv što je Pravilnik pun neregularnosti. Zašto to govorim?

Kod 5:6 u petom setu i 15-30 na servisu, Fogninija je očito uhvatio grč i naprosto nije bio u stanju nastaviti meč bez medicinskog time-outa. Prema pravilima, on je dozvoljen i usred gema i, naravno, nakon ukazane pomoći, Talijan je ipak bio u kakvom-takvom stanju za nastavak igre.

Imao je Montanes servis za meč kod 5:3 i potom još pet meč lopti protiv servisa, mogao je i morao riješiti meč u svoju korist, ali to je ipak u suštini priče manje važno. Da je pobijedio, ova tema bi se vrlo vjerojatno opet po brzom postupku gurnula pod tepih, pa je čak i bolje da je izgubio jer će se, nadam se, o ovoj temi ipak više pričati.

Mislite li da je pošteno da je dozvoljeno pomoći vašem suparniku koji ima fizičkih problema usred gema i to u vrlo delikatnoj fazi u kojoj se praktički rješava meč? Zbog čega onda tenisači odlaze na pripreme tijekom sezone nego da se pripreme za sve napore koje nosi jedan Grand Slam turnir? Montanes je očito bio u boljoj fizičkoj spremi za razliku od svog suparnika i na temelju toga je i morao pobijediti.

I Eurosportovi komentatori su ostali zgroženi tim postupkom te su također naglasili da se neke promjene unutar Pravilnika trebaju donijeti jer ovo zaista nema puno smisla i nije pošteno prema onome tko je bolje pripremljen. Pisao sam prije dva mjeseca tekst o sustavnom kršenju tih pravila te općenito rupama u Pravilniku i ovaj meč zorno prikazuje sve njegove manjkavosti i nedostatke.

Zamislite samo da ste plivač maratona, da vodite i da ste vrlo blizu cilju. Najednom, vašeg prvog konkurenta uhvate grčevi i cijela utrka se zaustavi da bi se njemu ukazala pomoć. Čini li vam se to imalo pošteno? Sumnjam.

Pitanja su ovo koja svaki put nanovo isplivaju na površinu nakon ovakvih mečeva i isplivat će opet, i opet, i opet. I tako u krug, a bojim se da ATP i WTA po tom pitanju neće poduzeti ništa (kao i obično).

A što reći o Novaku Đokoviću i njegovu nevjerojatnom nizu? Sve je već rečeno, ali moram priznati da on zaista izgleda nepobjedivo. Što će biti potrebno tenisaču da ga pobijedi i prekine taj niz? Supermoći možda? Nole je zreliji no ikad, igra svoj najbolji tenis života i fokusiran je jednako u svakom meču. Bilo da je njegov suparnik 1. ili 101. igrač ljestvice. Za svakog se podjednako dobro priprema i svakog tretira jednako.

Samopouzdanje koje posjeduje sada je na vrlo visokim granama i sumnjam da će se moći tako lako spustiti. Čak i onoga dana kada nizu dođe kraj. A zakon brojeva kaže da bi trebao doći. Kada? To nitko ne zna, ali ako Nole ovako nastavi, načekat ćemo se.

Meč/tenisač dana

Razvoj i ishod meča između Fogninija i Montanesa jednostavno mi nisu ostavili drugi izbor nego spojiti dvije samostalne rubrike u jednu. Fognini je očito "mamac" za neizvjesnost i dramu (sjetimo se samo njegova dvoboja s Gaelom Monfilsom prošle godine također u Parizu), a put do pobjede 11:9 u petom setu i proboj u svoje prvo Grand Slam četvrtfinale sigurno će pamtiti do kraja života.

Montanes je na pladnju imao suparnika s vrlo ograničenim radijusom i brzinom kretanja, ali to kao da ga je zbunilo. Nije pokazao baš zavidnu inteligenciju na terenu te je umjesto logičnih kratkih lopti (tzv. dropshotova) igrao obične kratke lopte koje bi padale negdje oko servis crte, što je Fognini, koji je ionako već dobrano pustio ruku, znao kažnjavati.

Imao je Španjolac i ukupno pet meč lopti, ali na svakoj od njih bi odigrao isto - povukao bi se tri metra iza osnovne linije i samo držao loptu u igri. Znam da ni Montanes nikada nije prošao u četvrtfinale Grand Slama i da je sigurno u njegovoj igri bila prisutna nervoza, no Fognini je bio u još goroj situaciji i tu zaista nema opravdanja za Španjolca. Razmišljanje o propuštenoj prilici koja mu se ukazala bit će mu dovoljna kazna, a ruke će sigurno trljati i Đoković, sljedeći Fogninijev suparnik, jer pitanje je koliko će se Talijan uspjeti oporaviti do tog meča i hoće li uopće biti u stanju pružiti drugom tenisaču svijeta ozbiljniji otpor.

Bilo kako bilo, zbog današnjeg pothvata zaslužio je sve pohvale, a s njima i epitet tenisača dana.

Iznenađenje dana

Kako turnir polako ulazi u završne faze, sve je manje tenisača i tenisačica čije bi se pobjede mogle okarakterizirati kao iznenađenje. Ipak, najbliže tome pobjeda je Anastasije Pavljučenkove protiv treće nositeljice Vere Zvonareve, i to isključivo zbog ovog "treća nositeljica". Kao što već rekoh nedavno, Zvonareva ove sezone ne igra briljantno, no svejedno je (čak i za ženski tenis) iznenađujuće da četvrtfinale nije dohvatila ni jedna od prve tri nositeljice. U Open Eri to se prethodno dogodilo samo dva puta (!) i to na Australian Openu 1997. te Wimbledonu 2008. godine.

Pavljučenkovoj je, samo da se zna, tek 19 godina, već je 15. na svijetu, a ovo joj je prvi plasman u Grand Slam četvrtfinale. Malo je reći da krupnim koracima grabi k vrhu.

Zanimljivost dana

Ono što je u meču dana bilo najintrigantnije bila je serija prijestupa kod servisa Fabija Fogninija od onog trenutka kada je dobio grčeve. Kod 7:8 prestupio je čak šest puta, kod 8:9 još tri puta i onda još jednom na servisu za meč kod 10:9, što osobno nikada u životu nisam vidio.

Potencijalni meč idućeg dana

Ivana Ljubičića mnogi smatraju još jednim velikim testom za Rafaela Nadala, koji u posljednje vrijeme, kako je i sam nebrojeno puta priznao, ima problema sa svojim samopouzdanjem. O šansama našeg tenisača već sam pisao jučer, točnije, vjerujem da Ivan može namučiti ovakvog Nadala jer na njegovoj su strani tri vrlo važne komponente.

Prvo, pun je samopouzdanja i vjeruje u pobjedu. Drugo, svjež je i odmoran nakon što je sva tri prethodna meča dobio u tri seta i nije igrao neke maratonske mečeve. I treće, i sam je svjestan da Nadal više nema toliko samopouzdanja kao nekoć i to bi za njega mogla biti još jedna značajna prednost.

Naravno, ima i Nadal puno svojih prednosti o kojima je bespotrebno pričati poput prvenstveno kvalitete, no svaki meč je priča za sebe i imamo se pravo nadati da bi se Ivan mogao osvetiti Rafi za poraz u polufinalu na Chatrieru prije točno pet godina. A ako ne već osvetiti, onda barem pružiti dobar otpor i odigrati jedan kvalitetan meč. Ono što se kaže, ne pasti bez ispaljenog metka...