Dan žalosti

Kad je hrvatski kriptonit, ekipa Francuske, pokazala da je igru ostavila na Champs-Elyseesu, razbuktao je plamičak u srcu svakog ljubitelja rukometa, da Hrvatska ovaj puta zbilja može do europskog zlata. Kad je potom ispalo da se u polufinalu igra protiv Srbije, čije su mane "vidljive iz aviona", o kojoj se sve zna, a posebno kako točno treba igrati da se uđe u borbu za to zlato koje nedostaje, mnogi su pozvali prijatelje na gledanje utakmice i slavlje.

Samo, nije bilo ničega za slaviti.

Nakon prvog poluvremena, u kojem je Hrvatska bila u vodstvu, no nije ga mogla značajnije povisiti zbog zapucanih zicera, ipak su oni pred malim ekranima bili optimisti, vjerujući kako Srbija nema snage za još 30 minuta takvog tempa. Međutim, Srbi su tempo spustili na brzinu koja je njima bolje odgovarala a Hrvati su nemoćno gledali kako im domaćini otimaju šansu za finale. Stanić je na golu proradio i utjerao dodatnu nesigurnost u ruke hrvatskih strijelaca, koji su promašili sve što se dalo. Nakon +5 u 53. minuti, svima je bilo jasno da je hrvatsko zlato u Beogradu samo nedosanjani san.

U "onoj drugoj" utakmici, Danci su živjeli opasno u završnici. U 38. minuti imali su +5, razliku koja im je trebala omogućiti da bez stresa uđu u finale, no neumorni Španjolci nisu se predavali već su do 58. minute uspjeli izjednačiti. Prevagu je tada odnio ponajbolji igrač u danskim redovima, Mikkel Hansen, koji je pogodio za 25:24, čime je završena utakmica.

Za peto mjesto, i olimpijske kvalifikacije, se pak borila Makedonija protiv Slovenije. Nakon prvog poluvremena i 16:12 za Makedonce, činilo se da je tu priči kraj, no Slovenci su imali još nešto za dodati. Izjednačuju na 18:18, a zatim prelaze u vodstvo, pa su Makedonci morali naporno raditi da se vrate u igru. Prevagu su odnijeli vratar Ristovski, koji je obranio slovenski penal, i makedonski heroj Kiro Lazarov, koji je u ključnom trenutku postigao ključne golove. Ipak, po nekim kalkulacijama, i Slovenci mogu do olimpijskih kvalifikacija, samo moraju navijati da se Srbi ovjenčaju zlatom.

Utakmica dana

Za Hrvate nije bilo druge utakmice do one u 20.15 sati. Iako je poraz sastavni dio sporta, jako se teško pomiriti s time kad je sasvim očito da hrvatska reprezentacija nije dala svoju najbolju igru onda kad je to najviše trebalo. Finale prije finala Hrvati su izgubili, a igračima, no i navijačima, sad preostaje pomiriti se s time i krenuti po broncu. Koja, ruku na srce, nije nimalo loša, o čemu bi trebalo pitati Francuze, aktualne prvake u svim rukometnim natjecanjima, koji su se oprostili od Eura prije no što ih je itko stigao pitati bi li ih treće mjesto zadovoljilo.

Igrač dana

Srbijanski vratar Darko Stanić u prvom je poluvremenu imao mizernih 1/12, u drugi dio je ušao kao suvereni vladar svojih šest metara. One lopte koje Hrvati nisu promašili obranio je Stanić i time otvorio svojim suigračima put do ulaska u finale.

Tragičar dana

Žarko Šešum, srednji vanjski Srbije, nije mogao proslaviti sa svojim suigračima povijesni uspjeh. Netko od srbijanskih navijača je naime, u želji da povrijedi Slavka Golužu i Ivana Balića na klupi Hrvatske, zavitlao flašu vode – ravno u oko Šešuma. Igraču pomoć nisu mogli pružiti prisutni liječnici već je bila potrebna hitna intervencija u bolnici, a nepoznato je još kakav će ishod nemili događaj imati.

Izjava dana

Vratar Srbije Darko Stanić je nakon utakmice rekao: "Na početku smo svi bili kao blokirani, a i ja sam ušao u loš ritam. Obranu smo loše igrali, no srećom ni Hrvati je nisu igrali puno bolje pa smo kroz dobar napad održavali priključak. Na poluvremenu smo se sabrali i smirili, a ja sam sebi rekao 'Daj više, ne može ovako! Saberi se! Na tribinama je 20 tisuća navijača i moramo ovo iskoristiti sad ili nikad'. Presretan sam što smo uspjeli pobijediti."