Savršen završetak sezone

No, Medveščaku bi u ovoj fazi razvoja cijelog projekta naslov prvaka možda došao i prerano. Naravno, naslov su priželjkivali i igrači i navijači i stručni stožer, i klub je još prošlog proljeća počeo slagati momčad koja će se boriti za titulu, a ne za ispadanje u polufinalu.

Stoga nije upitno da poraz od KAC-a boli, a nije upitno ni da je to ispadanje i blago razočaranje, da ne kažemo neuspjeh, nakon osvojenog drugog mjesta u regularnoj sezoni. Medveščak je u ovo polufinale ušao sa samopouzdanjem i vjerom da može dogurati najmanje do finala, nakon uvjerljivih nastupa protiv KAC-a tijekom sezone, pa je prilično uvjerljivo ispadanje, gotovo bez ispaljenog metka, ostavilo gorki okus u ustima navijača, a još više očigledno razočaranih igrača.

Zašto onda "savršen završetak sezone"? Nakon samo tri godine u EBEL-u, Medveščak je po mnogočemu napravio korak više nego što je standard u tom natjecanju. Ostali klubovi već sada organizacijski ne mogu stati u istu rečenicu s Medveščakom, od popunjenosti dvorane preko projekata poput "Ice Fevera" do uvjeta za gledatelje, medije i sportaše. Primjera radi, kada kao novinar doputujete u goste kod najtrofejnijeg austrijskog kluba, KAC-a, dobijete kartu za - stajaće mjesto. I i vi i vaš laptop na kojem biste trebali nešto raditi.

Da je već sada ostvario i rezultatski maksimalan uspjeh, Medveščaku bi u vrlo ranoj fazi sudjelovanja ponestalo ambicija, ili barem neostvarenih ciljeva. Ne samo klubu već i navijačima.

Medveščak je za ispadanje od KAC-a apsolutno sam kriv, točnije, KAC je apsolutno zaslužan za prolaz u finale. Austrijanci su nadigrali Medveščak u svim utakmicama, čak možda i u onoj jednoj koju su Medvjedi dobili, očigledno su formu uspješno tempirali za ključni dio sezone.

No, navijačima i igračima ostat će okus sudačkih nepravdi, koje vjerojatno nisu utjecale na konačan rezultat jer je KAC bio bolja momčad i bez tog sudačkog "poguranca", ali su poslale lošu poruku o ligi i njenim vodećim ljudima. Ako se već širite na druge zemlje, a to ne činite jer ste nevjerojatno dragi i dobri već zato jer i sami imate koristiti od te ekspanzije, onda barem omogućite svima jednaka prava i jednake uvjete. Nije bila potrebna serija protiv KAC-a da bi se prepoznao rad u korist austrijskih momčadi u ove tri godine, no osim očekivanog vjetra u leđa ova serija donijela je i brojne zaista komične reakcije sudaca, ili komičan izostanak istih.

Ali i to je dobro za Medveščak, jer osim što se raznim porukama i izjavama, kako kluba tako i navijača, poslala poruka EBEL-u da je tolerancija prema sudačkoj pristranosti sve manja, već sada je jasno da će u iduću sezonu i Medveščak i njegovi navijači biti dodatno "napaljeni". I na KAC, i na druge austrijske momčadi. I da će općenito gorjeti još jača želja za osvajanjem naslova "usprkos svim preprekama". Teza "svi su protiv nas" uvijek je snažan motiv u sportu, čak i kada nije nužno potpuno istinita. Medveščak nije ispao zbog sudaca, ali nije loše ako se i u tomu pronađe jedan dodati motiv za iduću sezonu.

Naravno, o tomu ne mogu razmišljati u sportskom sektoru kluba pred kojim je sada onaj pravi "uredski" posao. Analize, skauting, pregovaranje, vaganje i razmatranje.

Osnovni posao bit će zadržati trenera Martyja Raymonda koji je gotovo jednoglasno i od strane struke i medija i navijača označen kao ključni čovjek dobrih predstava Medveščaka ove sezone. Raymond je u startu obećao "radničku momčad koja će zaslužiti svoju plaću", i to je obećanje ispunio. Medvjedi su bili agresivniji, kompaktniji, brži i jači nego protekle dvije godine, što se jasno vidjelo i na rezultatu. Raymond je zainteresiran za ostanak, pa je na vodstvu kluba pronaći s njim zajednički jezik i tako na vrijeme riješiti ključno pitanje i omogućiti Raymondu da sudjeluje u kreiranju momčadi za iduću sezonu što prošlog ljeta nije bio slučaj.

Potom slijedi serija kadrovskih odluka koje sigurno neće biti lake. Kapetan Letang je u godinama kada mu tijelo otkazuje poslušnost u završnicama sezona; Frank Banham je kvaliteta, ali je također u godinama. Je li Kinasewich opravdao visok ugovor ipak slabijom sezonom nego lani? Može li se odlični Ouzas zadržati kao drugi vratar? Hoće li ostati Kristan? Koje su mogućnosti domaćih igrača? Hoće li biti mjesta za "plaćenike" poput Morencyja ili Siddalla? Jesu li Kostović i Brine pokazali dovoljno da zasluže novi ugovor? Jesu li Day i Truhno lošim partijama u play-offu previše pokvarili dobar dojam iz regularne sezone?

Jasno, Medveščak nema potrebu previše mijenjati momčad koja je ostvarila dobar sportski rezultat, iako je razočarala u samoj završnici, djelomično i zbog glupih poteza Banhama i Joela Prpica koji su osakatili momčad u trenutku kada to nisu smjeli. Pitanje je, jasno, hoće li i netko od igrača dobiti bolju ponudu, ali sveukupno, za očekivati je igrački sličan Medveščak jer većina ovih igrača nije dovoljno dobra za (puno) bolju ligu, niti može pronaći (puno) bolje uvjete za igranje negdje drugdje, kako financijske, tako i za sami život - jer Zagreb je u kontekstu EBEL-a najbolji izbor za život nakon Beča.

I dok je pred sportskim sektorom vrijeme donošenja lakših i težih odluka, svi ostali zaslužili su odmor za dobro obavljeni posao.

Trener, koji je posložio kompetitivnu momčad spremnu na borbu u svakoj utakmici.

Igrači, koji jesu razočarali protiv KAC-a, ali koji su kroz svoje izjave, kroz razočaranje samima sobom, kroz ispriku navijačima i iskreno žaljenje što su te navijače iznevjerili, zaslužili baš takvu podršku kakvu su na kraju sezone, usprkos porazu, imali.

Funkcioneri kluba, jer su uspjeli ne samo zadržati već i povisiti standard svojih usluga - bolja je bila i momčad i organizacija projekata i odnos s javnošću i marketing.

Navijači i gledatelji, koji su cijelu sezonu punili Ledenu dvoranu, Arenu i Šalatu. Treću godinu zaredom kupovali su karte, bodrili Medveščak glasno i korektno, ne ostavivši za sobom niti jednu spornu situaciju.

A ovoga puta pohvalu čak zaslužuju i mediji, jer Medveščak još jednom nije bio povod senzacionalističkom i pljuvačkom praćenju već korektnom sportskom izvještavanju na način koji je pomogao Medvjedima raditi sportski spektakl iz tjedna u tjedan.

U moru tužnih hrvatskih sportskih priča, čemu na silu (iz ljubomore, pakosti ili zlonamjernosti?) tražiti crno i u onoj jednoj koja je pozitivna?