Hrvatska nakon dugo vremena odlazi na veliko natjecanje bez velikih najava o najvišem plasmanu

Odmah nakon ždrijeba skupina Europskog prvenstva u Poljskoj, dojmovi su bili gotovo jednoglasni - Hrvatska je imala sreće u ždrijebu. Protivnici koji nisu nepoznanica, a opet protivnici ispred kojih Hrvatska može završiti nastup u skupini. Bez obzira na sve probleme s kojima se Željko Babić susreće, plasman na jednu od prve tri pozicije ne bi smio bio upitan, Hrvatska ima kvalitetu za to i na terenu mora potvrditi vrijednost.

Norvežani su Hrvatskoj dobro poznati iz kvalifikacija za Europsko prvenstvo, upravo joj je Norveška nanijela jedini poraz u tom ciklusu, ali vrlo brzo uslijedio je uzvrat u Varaždinu gdje je bilo dovoljno malo povući u drugom dijelu susreta da se stvori razlika.

Niti Bjelorusija nije nepoznanica. Babić je kao trener Meškova imao prilike upoznati dio igrača što iz tog kluba, a što iz ostalih bjeloruskih klubova. Prvi protivnik Hrvatske na ovom natjecanju do Poljske je došao uz dosta muke, zauzeo je drugu poziciju u skupini i gotovo do samog kraja vodio bitku s Bosnom i Hercegovinom za prolaz.

Norvežani i Bjelorusi protivnici su koji zaslužuju respekt, kao i svi koji su na ovom Prvenstvu, ali opet protivnici preko kojih Hrvatska može i mora. Borba za prvo mjesto trebala bi se ipak voditi s Islandom, respektabilnim protivnikom koji posjeduje kvalitetu i u svojim redovima ima nekoliko fantastičnih individualaca sposobnih prelomiti utakmicu.

U svakom slučaju zanimljiva skupina s dvije reprezentacije koje su ipak za korak ispred, ali opet skupina koja ima svoje čari i ne treba unaprijed otpisivati niti Norvešku, a niti Bjelorusiju. Ono što je jasno, Hrvatska je mogla puno lošije proći u samom ždrijebu i naći se u puno uglednijem društvu s neizvjesnijim ishodom.

Favorit skupine

Hrvatska je svakako najuglednije ime u ovom društvu, međutim Hrvatska ima dosta problema. Dosta je tu igrača koji nemaju puno iskustva s ovakvih natjecanja ili se bar nisu dosad nalazili u važnijim ulogama. Dosta je izostanaka, što zbog smjene generacija, a što zbog ozljeda, ali na ovom Prvenstvu ne treba se previše izvlačiti na ozljede jer je vrlo malo onih koji mogu računati na baš sve glavne adute.

I takva Hrvatska svejedno je prvi favorit za prvo mjesto. Individualna kvaliteta igrača daje joj pravo za takvo postavljanje iako očekivanja možda nisu onako visoka kao što su bila prije nekih ranijih natjecanja. Letvica je ovaj put nešto niža, ali kvaliteta za prolazak u drugu fazu natjecanja definitivno postoji i Hrvatska tu ima najveće šanse.

Vrijeme će pokazati koliki je problem što Duvnjak i Kopljar, kao oni koji bi trebali povući. nisu odradili pripreme na željeni način. Vrijeme će pokazati i koliko mogu Slišković i Mamić na poziciji koja se pokazivala kao problem. Slišković je u Veszpremu dobivao priliku u Ligi prvaka, Mamić ima puno prostora u Dunkerqueu gdje ima podršku trenera i suigrača i u klubu je pokazao hrabrost te da se ne boji pucati.

Marino Marić napreduje u Njemačkoj, uzlaznom putanjom ide i Ilija Brozović i oni bi trebali zamijeniti Igora Vorija koji je završio reprezentativnu priču. Štrlek, Čupić, Horvat konstanta su na krilu s dosta iskustva, a Duvnjak kao organizator igre u Karačiću ima igrača koji će ga odmoriti, a da rezultat ne pati.

Za nešto više Hrvatska će trebati raspoložene vratare. U zlatno doba hrvatskog rukometa vratari su igrali važnu ulogu, netko će reći "pa Šola nije imao 15-20 obrana", međutim taj Šola je skidao lopte kada se lomio rezultat i kada je to bilo najpotrebnije. Tu se očekuje pravi učinak Alilovića i Stevanovića, prvenstveno Alilovića koji je prvi izbor. Mirko je tu već godinama, ima puno iskustva i mora preuzeti odgovornost.

Možda bi hrvatske ambicije i najave bile nešto izraženije da se nije dogodio onaj užas u Kopru. Takav poraz u generalnoj probi uoči odlaska na Europsko prvenstvo svakako ostavlja trag, ako ne na igračima, onda na navijačima. Otužno izdanje iz drugog poluvremena tog susreta apsolutno je upozorenje da Hrvatska ne smije niti u jedan susret ući olako i bez pravog angažmana. Niti Bjelorusi, niti, Norvežani, a pogotovo ne Islanđani, neće se pobijediti sami od sebe.

Upravo Islanđane treba shvatiti posebno oprezno. Riječ je o reprezentaciji koja ima kvalitetu, igrači se jako dobro poznaju i sposobni su svakome zagorčati život. Reprezentacija je to koja je u posljednjih osam godina dolazila i na pobjedničko postolje, pobjeđivala i one najjače, a iskustva joj ne nedostaje.

Iznimno čvrsti u obrani, na vratima imaju Björgvina Gustavssona, jednog od onih vratara koji su sposobni otići na 20+ obrana, a napadački arsenal je širok. Svakako najopasniji je Aron Palmarsson, lijevi vanjski koji je kvalitetu potvrđivao i u Kielu i u Veszpremu, a iako je jedan od najmlađih članova reprezentacije, polako preuzima ulogu vođe.

O Gudjonu Valuru Sigurdssonu ne treba trošiti previše riječi, krilni igrač Barcelone spada u elitu novijeg doba na svojoj poziciji, a tu su i Snorri Stein Gudjonsson, jedan od najboljih strijelaca francuskog prvenstva, zatim iskusni pivot iz Pariza Robert Gunnarson, ali i niz drugih igrača koje izbornik Aron Kristjansson zna povezati u skladnu skupinu.

Borba za prolaz

Norveška i Bjelorusija dolaze stepenicu ispod Hrvatske i Islanda i trebali bi se potući za treće mjesto. Tu posebno treba pripaziti na Norvežane koji ne igraju atraktivno i neće nikoga oduševiti rukometnim umijećem, ali igraju itekako svrsishodno. Jednostavno i "dosadno", ali to im trenutno donosi rezultate.

Norvežani se neće upustiti u neku jurnjavu, od njih možemo očekivati "kontrolirani rukomet" bez iskakanja iz nekih šablona i ukoliko svedu utakmicu na mali broj golova, voda će ići na njihov mlin.

Imaju nekoliko iskusnijih igrača koji su nositelji igre i od kojih se očekuje veliki doprinos. Prvenstveno se tu misli na Olea Erevika, vratara koji je naslijedio legendarnog Steinara Egea kao starter na vratima. Erevik ne samo da ima puno iskustva u reprezentativnom dresu već ima i u onom vrhunskom klupskom rukometu. S 35 godina već se bliži kraju karijere i polako se traži nasljednik.

Uz Erevika tu je Bjarte Myrhol, sjajni pivot i jedna od ključnih karika i u obrani i u napadu. Erlend Mamelund, Espen Lie Hansen također su dobro poznata imena, a svakako treba obratiti pozornost na desnog vanjskog iz Löwena Haralda Reinkinda, igrača koji predstavlja budućnost norveškog rukometa.

Ova imena pokazuju kako nema govora o bezazlenom protivniku, ali Norvežani su pokazali da čim igrači iz gornjeg razreda europskog rukometa malo podignu razinu igre, da jednostavno teško to prate.

Bjelorusi će biti zadovoljni ako uspiju izboriti drugu fazu natjecanja. Već godinama se sve vrti oko Siarheja Rutenke i tako će biti i na ovom natjecanju. Rutenka je nakon odlaska iz vrhunskog europskog klupskog rukometa sreću potražio u Katru gdje nastupa za Lekhwiyu u nešto manje zahtjevnim susretima.

Bez obzira što neko vrijeme nema one vrhunske utakmice u rukama, na pripremama je potvrdio ono što se zna od ranije, a to je da je svjetska klasa. Ostatak društva, koliko god to grubo zvuči, ipak predstavlja pomoćnu radnu snagu. Sve se vrti oko Rutenke, nešto slično kao u Makedoniji oko Lazarova ili u Češkoj oko Jiche. No to ne znači da nemaju drugih aduta.

Šilovič iz Meškova, Puhouski iz Motora poznata su imena, a u kakvom su stanju, vidjet ćemo već na otvaranju Europskog prvenstva protiv Hrvatske. Ipak, borba za drugi krug trebao bi biti maksimalan domet za ovu reprezentaciju.

Utakmica koju ne treba propustiti

Posljednje kolo u skupini B donijet će dvoboj između Hrvatske i Islanda. Ukoliko sve bude išlo prema planu, bit će to dvoboj za prvo mjesto u skupini i nadamo se prava poslastica.

Hrvatska i Island nominalno su prvi favoriti za prvo mjesto i njihov međusobni dvoboj trebao bi odlučiti o tome. Dosadašnji susreti uvijek su nudili neizvjesnost, s Islanđanima nikada nije išlo glatko u "živom susretu" i vjerojatno nas očekuje novi tijesan dvoboj. Onaj posljednji, u kvalifikacijama za Olimpijske igre u Londonu, otišao je na stranu Hrvatske s 31:28 u revijalnom susretu prije kojeg su obje reprezentacije osigurale prolazak.

Ako bi Hrvatska i Island u posljednjem kolu trebali odlučivati o prvom mjestu, logika nalaže da bi Bjelorusi i Norvežani trebali odlučivati o trećem mjestu. I jedni i drugi svoju priliku vide u tom susretu i može se očekivati tvrd dvoboj visokih tenzija.

Igrač koji će odlučivati

Dvoboj sa Slovenijom u Kopru jasno je pokazao kako Hrvatska s Domagojem Duvnjakom i bez njega nije ista reprezentacija. Naravno, takvo što je i očekivano, Duvnjak je jedan od najboljih igrača svijeta i u pravom smislu igrač koji stvara razliku. Po pitanju Duvnjaka i njegovog korištenja, trebat će puno pameti i razuma. Dosad je situacija bila takva da se Duvnjak i kada to nije bilo potrebno "raubao" do iznemoglosti, no to se sada ne smije dogoditi. Prvenstveno zbog zdravstvenih problema koji ga prate ove sezone.

Duvnjak mora biti na parketu u ključnim trenucima susreta i on mora biti igrač koji će imati loptu u rukama kada se odlučuje. Kao realizator ili razigravač, on u tim trenucima mora biti glavni čovjek na parketu. Od njega se takvo što i očekuje, radio je to i u reprezentaciji, ali i u HSV-u i Kielu te nikada nije bježao od odgovornosti.

Kako bi bio u optimalnom stanju u onim najvažnijim trenucima i utakmicama, Duvnjaka će trebati pametno koristiti jer luksuz da ga izgubi tijekom Prvenstva ili da ga jednostavno iscijedi, Hrvatska si ne smije dopustiti. Karačić i Cindrić su kvalitetni igrači koji su se dokazali i u Ligi prvaka, međutim Duvnjak je ipak neka sasvim druga dimenzija i upravo on je ključ hrvatskog puta do dobrog rezultata.

Važno je i kako će Alilović reagirati, za neke pak hoće li Rutenka dolaziti u priliku u završnicama odlučivati, hoće li ključ islandskog uspjeha biti Palmarsson i Gustavsson, međutim uz pravog Duvnjaka i hrvatska kvaliteta se znatno diže i on je taj koji bi trebao ponijeti titulu MVP-a skupine.