Rukomet

Rukometni kompleks Hrvatske od Francuske – istina ili mit?

Ante Jukić • srijeda, 31.01.2018.
Rukometni kompleks Hrvatske od Francuske – istina ili mit?
Foto: FaH

Europsko rukometno prvenstvo je iza nas. Za nas je završilo tako kako je završilo, je li peto mjesto izabranika Line Červara uspjeh, neuspjeh ili objektivni doseg neka određuju oni stručniji i kompetentniji, mi ćemo se u ovom tekstu pozabaviti mitom koji je ponovno isplivao na površinu nakon što je Francuska pobjedom u zagrebačkoj areni Hrvatskoj zatvorila vrata polufinala.

„Hrvatski rukometaši imaju kompleks Francuske“, floskula je koju površni gledatelj obavezno ispali nakon što naši rukometaši izgube od reprezentacije koja „vedri i oblači“ ovim sportom u posljednjih 12 godina. Iznimka nije bio ni posljednji poraz Hrvatske od Francuske, na netom završenom Europskom prvenstvu, koji nas je nagnao da malo pročešljamo povijest međusobnih dvoboja ove dvije reprezentacije.

Zapravo, naglasak će biti na razdoblju od Svjetskog prvenstva u Portugalu 2003. godine na ovamo, jer je to razdoblje kada su dvoboji ove dvije reprezentacije dosegnuli svoj vrhunac i stekle status svojevrsnog rukometnog „klasika“. Ovdje tek možemo spomenuti da su od 1991. i osamostaljenja naše zemlje do 2002. godine Francuska i Hrvatska odigrale šest susreta, u kojima su uspješniji bili Francuzi (četiri pobjede, jedan poraz i jedan remi). Iz ovog „prijeportugalskog“ vremena u oči upadaju dvije velike utakmice – 23:19 pobjeda Francuske u finalu Svjetskog prvenstva odigranog na Islandu 1995. godine, te 24:20 slavlje Hrvatske u polufinalu Olimpijskih igara u Atlanti godinu dana kasnije, koje je okrunjeno finalnim trijumfom protiv Švedske i osvajanjem povijesne zlatne medalje. Dakle, možemo reći da su do 2003. godine Francuska i Hrvatska odigrale dvije velike utakmice, s po jednom pobjedom na svakoj strani.

Vratimo se sad na glavni dio ovog teksta, i priču koja počinje 2003. godine u Portugalu. Hrvatska predvođena sjajnim Balićem susrela se s Francuskom u prvoj grupnoj fazi i pobijedila rezultatom 23:22. Bila je to utakmica, pokazat će se kasnije, bez prevelikog rezultatskog značaja, jer su obje reprezentacije naposljetku stigle do polufinala. Ipak, treba napomenuti kako je Hrvatska na kraju postala svjetski prvak, dok je Francuska završila treća.

Sljedeći dvoboj ove dvije reprezentacije stiže dvije godine kasnije na Svjetskom prvenstvu u Tunisu. Bio je to dvoboj polufinala, koji je nakon velike borbe pripao Hrvatskoj (35:32). Izabranici Line Červara nisu u konačnosti uspjeli obraniti portugalsko zlato (uvjerljiv poraz od Španjolske u finalu), nego su se morali zadovoljiti srebrom, dok je Francuska ponovno osvojila broncu. Dakle, nakon Portugala i Tunisa možemo reći, Hrvatska – Francuska 2:0.

Gust raspored odigravanja rukometnih prvenstava i kvaliteta Hrvatske i Francuske doveli su do niza utakmica u godinama koje su slijedile. Tako je 2006. godine na Europskom prvenstvu u Švicarskoj u polufinalu Francuska uvjerljivo slavila rezultatom 29:23, upisavši svoju prvu pobjedu nad „Balićevom“ Hrvatskom. Francuzi su na kraju osvojili svoj prvi europski naslov, dok je Hrvatska u dvoboju za treće mjesto poražena od Danske.

Jedan od možda i najbolnijih poraza u povijesti Hrvatska je upisala na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj 2007. godine. Naši su reprezentativci do četvrtfinala odigrali sjajno, ali neprobojna francuska obrana i raspoloženi Omeyer izbacili su nas iz borbe za medalje, slavivši rezultatom 21:18 nakon velike borbe. Bio je to ujedno i jedini poraz Hrvatske koja je na kraju zauzela peto mjesto. Francuska, pak, nije uspjela materijalizirati trijumf nad svojim velikim rivalom – porazi od Njemačke u polufinalu i od Danske u susretu za treće mjesto donijeli su Onestinim izabranicima „drvenu“ medalju. Možemo slobodno reći kako je dvoboj Hrvatske i Francuske s ovog prvenstva začetak francuske dominacije u narednim godinama i priče o Thierryju Omeyeru kao „krvniku“ naših ambicija.

No, prije nego će Francuzi zaredati s nekoliko pobjeda, Hrvatska je ponovno „pokazala mišiće“. U polufinalu Europskog prvenstva u Norveškoj 2008. godine, u klasičnoj utakmici naše tadašnje generacije, Červarovi izabranici pobijedili su rezultatom 24:23 i osigurali plasman u prvo europsko finale. Tamo je uslijedilo razočaranje (poraz od Danske), no kao utjeha nam je mogla poslužiti činjenica da smo opet poveli protiv Francuske u međusobnim dvobojima.

Ipak, na izjednačenje i francusko vodstvo nije trebalo dugo čekati. Na Olimpijskim igrama u Pekingu stari rivali susreli su se dvaput, i oba puta slavila je Francuska. Nakon ne toliko važnih 23:19 u grupnoj fazi natjecanja, do puno vrjednije pobjede Francuska je došla u polufinalu (25:23), čime si je otvorila put do prvog olimpijskog zlata (bolji od Islanda u finalu). Hrvatska je nastup u Pekingu okončala na nesretnom četvrtom mjestu.

Nakon dvije pobjede na Olimpijskim igrama, Francuzi su dodatnu „sol na ranu utrljali“ Hrvatskoj na Svjetskom prvenstvu koje je održano u našoj zemlji 2009. godine. Hrvatska je, istina, dobila prvi dvoboj na ovom natjecanju, no tih 22:19 iz grupne faze natjecanja nije imalo preveliki značaj, budući da su obje reprezentacije već ranije osigurale plasman u polufinale. Rezultatski nemjerljivo važniji dvoboj, onaj finalni, dobila je Francuska (24:19), za proslavu novog svjetskog zlata usred zagrebačke Arene. „Točku na i“ ovog sjajnog razdoblja (2006.-2010.) u međusobnim dvobojima i zapravo jednog koje se može okarakterizirati potpunom dominacijom, Francuska je stavila 25:21 pobjedom u finalu Europskog prvenstva odigranog 2010. godine u Austriji.

Novi „klasik“ na rasporedu je bio 2012. godine na Europskom prvenstvu u Srbiji. U susretu druge grupne faze natjecanja, koji je za Francusku praktički imao težinu četvrtfinalnog, Golužina Hrvatska bila je uvjerljiva (29:22) te je u konačnici stigla do brončane medalje. Na ovom natjecanju neprepoznatljivi Francuzi nastup su okončali na 11. mjestu. Iste godine na rasporedu su bile i londonske Olimpijske igre, na kojima se Francuska čudesno vratila nakon debakla u Srbiji. Polufinalnih 25:22 protiv Hrvatske, uz ponovno sjajnog Omeyera, otvorilo je Onestinim izabranicima put do obrane olimpijskog zlata (finalna pobjeda protiv Švedske), dok je Hrvatska u dvoboju za broncu bila bolja od Mađarske.

Na Svjetskom prvenstvu u Španjolskoj 2013. godine u našim redovima nije bilo Ivana Balića, dok su Francuzima nedostajala braća Gille. Baš kao i u Novom Sadu godinu dana ranije, Hrvatska je ponovno, ovog puta u pravom četvrtfinalu, projurila pokraj svog najvećeg rivala (30:23), no niti ovog puta nije otišla do kraja. Naša je reprezentacija u polufinalu poražena od Danske, pa se ponovno morala zadovoljiti brončanom medaljom (31:26 protiv Slovenije).

Sistem „toplo-hladno“ u okršajima Hrvatske i Francuske, ali i općenito u nastupima Francuza na velikim natjecanjima, nastavio se i na Europskom prvenstvu u Danskoj 2014. godine. Ovog puta stari rivali su se susreli u susretu druge grupne faze, koji je praktički odlučivao o prvom mjestu u skupini. Francuzi su ponovno bili bolji (27:25) te su na kraju osvojili i novu zlatnu medalju, pobijedivši u finalu domaćina Dansku. Hrvatska je u susretu za treće mjesto poražena od Španjolske.

Posljednja dva „klasika“ uoči netom odigranog zagrebačkog bila su specifična, jer je pobjeda u njima značila lošiji plasman na kraju natjecanja. Na Europskom prvenstvu u Poljskoj 2016. godine Francuska je u drugoj grupnoj fazi bila uvjerljiva (32:24), no na kraju nije uspjela izboriti niti ulazak u polufinale. Već otpisana Hrvatska se, pak, u rijetko viđenim pothvatom protiv domaćina Poljske (37:23) „dočepala“ polufinala i na kraju osvojila brončanu medalju. Na Olimpijskim igrama u Riju u grupnoj je fazi uspješnija bila Hrvatska (29:28), ali nas je četvrtfinalni poraz od Poljske izbacio iz borbe za medalje, dok su Francuzi uzeli srebro. Konačno, u posljednjem dvoboju ova dva velika rivala, odigranom u Zagrebu, Francuska je u za njih rezultatski nevažnoj utakmici „zalupila“ Hrvatskoj vrata polufinala (30:27). Glavni favoriti za zlato na kraju su ipak završili treći, dva mjesta ispred domaćina Hrvatske.

Ako pogledamo sada povijest dvoboja rukometaša Hrvatske i Francuske (napominjemo još jednom, radi se o razdoblju od 2003. godine naovamo, jer u tom vremenu je rođen ovaj rivalitet), možemo zaključiti sljedeće. Da, Francuska je uspješnija od Hrvatske u međusobnim dvobojima, Francuzi imaju i neusporedivo više naslova, no priče o kompleksu kojeg naša reprezentacija ima i nepobjedivim Francuzima naprosto „ne drže vodu“. Kao što smo već napisali, Francuska je izrazito dominantna bila u razdoblju od 2006. do 2010. godine, dok je u ostalim periodima statistika „šarena“.

Ako uzmemo u obzir da je protiv sebe imala najbolju generaciju u povijesti ovog sporta, Hrvatska ima sasvim zadovoljavajući skor protiv Francuske i tu stvarno nema smisla govoriti o kompleksu (može li se uostalom imati kompleks od nekoga tko je bolji?). Ono što možda kod gledatelja i navijača pojačava dojam francuske nepobjedivosti je ishod natjecanja nakon „klasika“. I dok su Francuzi gotovo svaku pobjedu protiv Hrvatske na kraju okrunili zlatom, naša je reprezentacija samo jednom nakon slavlja protiv Francuske (ne računamo nevažnu pobjedu na Svjetskom prvenstvu 2009.) otišla do kraja (Portugal 2003. godine). To je, uz neke iznimke, ta razlika, Francuska kad pobijedi Hrvatsku osvaja, dok Hrvatska kad pobijedi Francusku izgubi od Španjolske, Danske, Poljske ili nekog drugog. Također, može se primijetiti kako se Francuzima tu i tamo omakne koji debakl (za njihove standarde), kao npr. Europsko prvenstvo 2012. i 2016., Svjetsko prvenstvo 2013., no to vrlo brzo padne u zaborav s novim osvojenim zlatom. S druge strane, Hrvatska je u zadnjih 15 godina vrlo konstantna, stalno je „tu negdje“, no u tom razdoblju osvojila je „samo“ dva zlata, što je možda premalo ako uzmemo u obzir kvalitetu koju je imala, a tu prvenstveno mislimo na generaciju Balića, Metličića, Džombe i ostalih. A zlato i sedmo mjesto na dva uzastopna vrijede više od, recimo, trećeg i četvrtog mjesta.

Da zaključimo na kraju. Bez ulaska u dublje analize nastupa naše reprezentacije na netom završenom prvenstvu, općenito dosega Hrvatske u posljednjih 15 godina i stanja u našem rukometu, smisao ovog teksta bio je ukazati na mit koji se već godinama provlači u javnosti, a govori kako Hrvatska jednostavno ne može pobijediti Francusku. Mi mislimo da se ne radi o nikakvom kompleksu, nego o sasvim normalnoj statistici kad se susreću jedna vrhunska i jedna malo lošija reprezentacija, no neka, uostalom, svako prosudi za sebe.

SP Portugal 2003. grupna faza Hrvatska – Francuska 23:22, HR 1., FR 3.

SP Tunis 2005. polufinale Hrvatska – Francuska 35:32, HR 2., FR 3.

EP Švicarska 2006. polufinale Hrvatska – Francuska 23:29, HR 4., FR 1.

SP Njemačka 2007. četvrtfinale Hrvatska – Francuska 18:21, HR 5., FR 4.

EP Norveška 2008. polufinale Hrvatska – Francuska 24:23, HR 2., FR 3.

OI Peking 2008. grupna faza Hrvatska – Francuska 19:23,
polufinale Hrvatska – Francuska 23:25, HR 4., FR 1.

SP Hrvatska 2009. grupna faza Hrvatska – Francuska 22:19,
finale Hrvatska – Francuska 19:24, HR 2., FR 1.

EP Austrija 2010. finale Hrvatska – Francuska 21:25, HR 2., FR 1.

EP Srbija 2012. grupna faza Hrvatska – Francuska 29:22, HR 3., FR 11.

OI London 2012. polufinale Hrvatska – Francuska 22:25, HR 3., FR 1.

SP Španjolska 2013. četvrtfinale Hrvatska – Francuska 30:23, HR 3., FR 5.

EP Danska 2014. grupna faza Hrvatska – Francuska 25:27, HR 4., FR 1.

EP Poljska 2016. grupna faza Hrvatska – Francuska 24:32, HR 3., FR 5.

OI Rio 2016. grupna faza Hrvatska – Francuska 29:28, HR 5., FR 2.

EP Hrvatska 2018. grupna faza Hrvatska – Francuska 27:30, HR 5., FR 3.

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Sadržaj se nastavlja
Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!
  • Bogomdani01.02.2018. u 08:26
    Točno tako skeet
    Bogomdani
  • 53njac31.01.2018. u 17:12
    Nije kompleks nego nedostatak kvalitete, prije sa Balićem smo bili dosta izjednaceni i nijanse su presuđivale, sada nam je kvaliteta pala pa se dogadja sta se dogadja, baliceva generacija nas je razmazila pa previse ocekujemo
    53njac
  • Obrisan korisnik31.01.2018. u 15:47
    ja koji sam recimo dosta pomno pratio rukomet nisam baš često čuo za kompleks od francuske (što bi se složio nije istina s obzirom prvenstveno na kvalitetu b.gillea, fernandeza, karabatića i ostale),ali ono što postoji i što se spominje je kompleks od omeyera. taj kompleks nažalost nije mit. čovjek... [više na forumu]
    Obrisan korisnik