Prkačin: 'Živim za Cibonu, za ovaj klub bih dao sve'

Roko Prkačin upisao se u povijest kao najmlađi kapetan Cibone ikad. Nakon što je Marin Rozić završio igračku karijeru i preselio u ured, momčad je ostala bez kapetana i u klubu su se odlučili Prkačinu ukazati čast.

"Klub je tako odredio i jako sam sretan i ponosan zbog toga. Istina je da baš živim i dišem Cibonu, jako volim taj klub. Nisam toliko Zagrepčanin, ali živim Cibonu, to je istina, za ovaj klub bih dao sve. Za mene je ovo stoga ostvarenje snova. Velika mi je čast biti kapetan Cibone, ali svjestan sam da uz to dolazi i velika odgovornost. Znam i to da je moj otac Nikša posebno sretan zbog toga, jer je i on bio kapetan. Mi smo sigurno jedini otac i sin koji su bili kapetani ovog kluba. To je posebna i lijepa priča u svakom slučaju", kaže Prkačin za net.hr.

Kao kapetan debitirao je protiv najvećeg Ciboninog rivala Zadra.

"Nisam puno prije utakmice razmišljao o tome kako na parket izlazim kao kapetan, predvodnik momčadi. Najviše mi je u glavi bilo to što konačno počinjemo igrati košarku nakon šest mjeseci pauze. To mi je bilo najveće uzbuđenje jer svi smo u momčadi jedva čekali da počne sezona, da se utakmice vrate u naše živote. Ma i da jesam i da nisam na teren izašao kao kapetan, to nema nikakve veze. Najvažnije je to da je počela nova sezona, da smo nastavili igrati kako smo igrali i prije."

Cibona sezonu u ABA ligi otvara domaćim susretom protiv Crvene zvezde, a još se ne zna hoće li imati pomoć navijača.

"Za navijače još ne znamo hoće li biti prisutni. Hoće li se pristupiti mjerama da samo određeni postotak može u dvoranu ili će ona biti prazna. No, znam da su momčad i suparnik jako dobra pozivnica za navijače. Ako se bude mogla i malo napuniti, svejedno koliko, neka se napuni. Bit će sastanak oko toga pa ćemo vidjeti."

Cibonine igrače ne tako davno napao je koronavirus pa je i Prkačin bio zaražen i zatvoren u četiri zida.

"Kad sam bio u karanteni vježbao sam u sobi. Ne znam što bih vam kazao na to kako mi je bilo. Ljudi će mi reći da sam lud kad kažem da sam bio zatvoren u sobi 14 dana zbog ostalih ukućana. Jedino što sam dobio je WC i hranu ispred vrata. Osim toga, ništa nisam radio. Malo sam u sobi trenirao i to je to. Meni je bilo dobro, imao sam neku svoju rutinu, odmorio sam se. Što se tiče simptoma, izgubio sam njuh i okus. Većina nas je izgubila navedeno. Hrana je bila bljutava, samo sam ju žvakao, bez okusa. Užas…"

Prkačin za kraj poručuje:

"Vjerujem u našu momčad, takva Cibona, ova Cibona, itekako ima smisla. Ako tu dođe još koji mladi igrač, talentiran, za koju godinu, kad čitava priča ode još više naprijed, još više se zakotrlja, to bi moglo biti jako dobro."

Što otac Nikša Prkačin kaže, pročitajte na net.hr. 

FOTO: Dino Stanin/PIXSELL