Hvala, Mario: Trener koji je Dinamu vratio dvostruku krunu, a nikad se ni s kim nije posvađao

Subota navečer, Velika Gorica. Rudeš 1, Dinamo 0.

Nedjelja ujutro, službeno priopćenje. Sporazumni raskid ugovora.

I to je to. 17 mjeseci, 73 utakmice i jedna dvostruka kruna stali su u jedno kratko priopćenje na klupskim stranicama.

Ne pišem ovo da bih branio rezultate ove jeseni. Dinamo je ove sezone kašljucao od prvog kola, poraz od NEC-a na Maksimiru i ovaj u Velikoj Gorici bili su previše za klub koji ima ambicije kakve ima Dinamo. Nogomet je nemilosrdan i tako i treba biti.

Pišem ovo jer mi, navijači, imamo strašno kratko pamćenje. A ono što je ovaj čovjek napravio prošle sezone ne smije se zaboraviti nakon jednog lošeg listopada.

Kad je stigao, nitko nije vjerovao

Sjetimo se kako je sve počelo. Dinamo je iza sebe imao razočaravajuću sezonu bez naslova, a Zvonimir Boban je za prvog trenera svoje uprave izabrao čovjeka iz Slaven Belupa. Bez velikog imena, bez inozemne karijere, bez marketinške priče.

Priznajem, i ja sam bio skeptičan. Mislim da smo svi bili.

A onda je na jesen došla prva ozbiljna kriza. Nekoliko kiksova u kratkom razdoblju, sve glasnija pitanja je li on pravi čovjek za Dinamo. Klub je tada stao iza njega. I to se pokazalo kao jedna od najboljih odluka koje je ova uprava donijela.

Proljeće koje se pamti

Jer ono što je uslijedilo bilo je najljepše Dinamovo proljeće u posljednjih nekoliko godina.

Ne samo po rezultatima, nego po igri. Dinamo je igrao lijepo i, što je još važnije, efikasno. Napadački, hrabro, bez kalkulacija. Gledao si utakmice i znao da će Dinamo zabiti, samo je bilo pitanje koliko.

Brojke to potvrđuju. Počevši još od sredine studenoga, Dinamo je u domaćim natjecanjima odigrao 27 utakmica bez poraza, 23 u SuperSport Hrvatskoj nogometnoj ligi i četiri u Kupu, uz 23 pobjede i četiri remija. Cijelu proljetnu polusezonu završio je bez ijednog poraza.

U prvenstvu je niz bez poraza na kraju narastao na 28 utakmica, sve do rujna ove godine. To je najdulji takav niz u posljednjih deset godina.

Dinamo je u sezoni zabio 93 prvenstvena gola, što je rekord SuperSport HNL-a u formatu lige s deset klubova. Prethodni rekord bio je Dinamov, iz sezone 2014./15., s 85 golova.

I još jedan podatak koji najbolje opisuje to proljeće. Sve do posljednjeg kola Dinamo je držao rekord SuperSport HNL-a po prosjeku zabijenih golova u proljetnoj polusezoni: 3.24 gola po utakmici. Tek ga je remi 0:0 s Lokomotivom u zadnjem kolu spustio na 3.056, pa je rekordnim ostalo proljeće 1994. s prosjekom 3.059. Razlika na trećoj decimali.

Naslov je osiguran već u 32. kolu, četiri kola prije kraja, a na kraju je Dinamo imao 18 bodova prednosti ispred Hajduka.

Dion Drena Beljo zabio je 31 gol i proglašen je igračem sezone. Stojković, Mišić i Zajc ušli su u idealnu momčad lige. To nisu slučajnosti, to je rad trenera koji je od igrača izvukao najbolje.

A onda 13. svibnja, Opus Arena u Osijeku, finale Kupa protiv Rijeke. Dinamo je slavio 2:0, a Kovačević je pred tu utakmicu poručio da žele pokazati kako nisu slučajno to proljeće zabili toliko golova. Pokazali su.

Dvostruka kruna nakon jedne godine na klupi. Naslov prvaka i Kup vraćeni su na Maksimir. Kovačević je proglašen trenerom sezone.

Gospodin trener

Ali postoji nešto što se ne vidi u tablici, a meni je možda i najvažnije.

Mario Kovačević se u 17 mjeseci ni s kim nije posvađao. Ni s igračima preko medija, ni s novinarima na konferencijama, ni sa sucima nakon utakmica. Nije tražio izgovore, nije bacao krivnju na druge, nije pravio cirkus kad je bilo teško.

U hrvatskom nogometu, u kojem se treneri svađaju sa svima i oko svega, to je rijetkost. Dinamo je to i sam naglasio u oproštajnom priopćenju, zahvalivši mu, među ostalim, na "iznimnoj ljudskosti koju je pokazivao svakog dana".

Klub mu je u istom priopćenju odao priznanje i za dvostruku krunu kojom su naslov prvaka i Kup vraćeni na Maksimir te mu poželio sreću u nastavku karijere. Rijetko se u priopćenju o rastanku pročita nešto toliko iskreno.

Zašto je moralo završiti

Budimo pošteni do kraja. Ova sezona nije išla. Momčad koja je na proljeće letjela, na jesen je djelovala umorno i bez ideje.

Najveće razočaranje je Europa. Nakon dvostruke krune i takvog proljeća svi smo očekivali da Kovačević napravi i dodatni iskorak u Europi. To se nije dogodilo. Umjesto toga, Dinamo je na Maksimiru izgubio od NEC Nijmegena 2:4, a devet dana kasnije uslijedio je i poraz u Velikoj Gorici.

Kovačević je za Dinamo vodio 73 utakmice, upisao 48 pobjeda, 11 remija i 14 poraza. Dobar omjer, ali u Dinamu se ne živi od prošle sezone.

Odluka je, nažalost, logična. Ali logična odluka ne znači da se čovjek koji ju je platio ne zaslužuje ispratiti kako treba.

Hvala, Mario

Jednog dana Mario Kovačević će doći na Maksimir kao trener neke druge momčadi. Nadam se da će ga tada dočekati pljesak.

Zaslužio ga je. Za dvostruku krunu, za proljeće koje ćemo dugo pamtiti i za to što je sve to napravio tiho, dostojanstveno i bez ijedne svađe.

Hvala, gospodine Kovačeviću. Sretno.