Veliki nogometaši koji se nisu dobro snašli u trenerskim ulogama

Petar Jenjić srijeda, 05.08.2026.
Veliki nogometaši koji se nisu dobro snašli u trenerskim ulogama
Foto: Igor Kralj/PIXSELL

Biti trener i igrač, jasno je, dvije su potpuno različite stvari i ako je netko dobar u jednoj, vrlo lako moguće da neće biti dobar u drugoj. U ovom tekstu izdvojio sam osam trenera koji su imali velike igračke karijere, dok im trenerske nisu bile ili sada nisu najbolje...

Igrati nogomet i učiti druge o njemu zahtijeva potpuno drugačiji pristup pa se lako dogodi da se neki veliki igrači ne snađu najbolje u toj ulozi. Pred vama je osam sadašnjih ili nekadašnjih trenera kojima je igranje išlo puno bolje od ruke. Na dio nekadašnjih zvijezda koje su postali izbornici se osvrnula Mihaela Bradovski, a ovdje idemo još malo dalje i vidjet ćemo kakvi su bili kao klupski treneri.

Gennaro Gattuso

Kada imate veliku igračku karijeru koja vam postaje odskočna daska za trenersku, onda vam je puno lakše pronaći angažmane, bez obzira kakav trener bili. Da Gennaro Gattuso nije bio tako dobar nogometaš, vrlo vjerojatno bi promijenio profesiju ili trenirao nekog talijanskog niželigaša jer se do sada baš i nije iskazao na toj funkciji.

Krenuo je na poziciji trenera u Sionu, vodio Palermo, OFI Kretu, Pisu, a zatim je došao i na klupu "svog" Milana s kojim se nije pretjerano proslavio. Najbolji posao napravio je u Napoliju s kojim je potpisao i jedini trenerski trofej, talijanski kup.

Radio je u Valenciji i Marseilleu bez uspjeha, a zatim preuzeo i Hajduk s kojim je odradio vrlo slabu sezonu, iako je klub do posljednjeg kola bio u igri za titulu. Međutim, nogomet je bio izuzetno negledljiv. Pokušao je odvesti Italiju na Svjetsko prvenstvo, ali u finalu baraža izbacila ih je Bosna i Hercegovina. Nakon novog neuspjeha "nagrađen" je klupom Lazija.

Diego Maradona

Što ćemo pričati o igračkim kvalitetama Diega Maradone, a da već nije bilo napisano? Međutim, njegove trenerske gotovo da i nisu postojale. Iako je sporadično radio trenerski posao još 90-ih, pravi posao nije dobio sve do 2008. godine kada je preuzeo, ni manje ni više, nego argentinsku reprezentaciju.

Teško se oteti dojmu da se tu ipak radilo o emotivnoj odluci vodstva Argentinskog nogometnog saveza, nego racionalnoj i prizemnoj jer ono što su dobili bio je kaos. Taktičke pripreme gotovo da i nije bilo, obrana je jako patila, gotovo da je i nije bilo, a Gaučosi su se često provlačili na čisti talent.

U četvrtfinalu Svjetskog prvenstva dočekala ih je i razmontirala Njemačka s 4:0, a Maradona je napustio klupu. Nakon toga radio je kao trener u još nekoliko klubova, no nigdje se nije posebno istaknuo. Talent s nogometnog terena ne može se tako lako prenijeti u trenerski.

Alan Shearer

Najkraću trenersku karijeru od svih navedenih na ovoj listi imao je Alan Shearer. Najbolji strijelac u povijesti Premier lige, nekadašnji napadač Southamptona, Blackburna i Newcastlea znao je kako nadvladati svaku obranu, imao je rješenje za svaki problem, ali kada je objesio "kopačke o klin", brzo je shvatio težak trenerski kruh.

Shearer je preuzeo klupu Newcastlea kao vršitelj dužnosti prvog trenera početkom travnja 2009. godine s ciljem da sa Svrakama osigura ostanak u Premier ligi. Međutim, u tome nije uspio. Vodio je momčad u osam utakmica te upisao tek jednu pobjedu, protiv Middlesbrougha, dva remija i pet poraza.

Nakon toga Shearer se nikada više nije okušao na toj funkciji. Biti stručni sukomentator na nekoj britanskoj televiziji zasigurno je daleko manje stresan, ali vrlo dobro plaćen posao.

Bobby Charlton

Jedan od najvećih engleskih nogometaša u povijesti nije imao pretjerano bogatu trenersku karijeru. Bobby Charlton je nakon 17 godina u redovima Manchester Uniteda stigao u Preston North End gdje je dobio prvi trenerski angažman. Međutim, ta uloga nije imala donijela previše uspjeha već prekaljenom Charltonu.

U toj prvoj sezoni Preston je odmah ispao u niži rang, nakon čega je Charlton bio i igrač i trener. Međutim, zbog svađe s vodstvom kluba napustio je klub u sezoni 1975./76. Nekoliko godina kasnije postao je direktor u Wiganu i kratko vršio trenersku dužnost, ali nikada se nije u potpunosti vratio trenerskoj profesiji.

Čini se da je na vrijeme shvatio da taj posao ipak nije za njega. Kasnije se bavio uspješno raznim poslovima, od putovanja, preko nakita pa sve do otvaranja nogometnih škola u SAD-u, Kanadi, Australiji i Kini.

Lothar Matthäus

Jedan od najboljih njemačkih nogometaša u povijesti, Lothar Matthäus na nogometnim terenima proveo je 21 godinu prije odlaska u zasluženu igračku mirovinu, osvojio praktički sve što je mogao osvojiti, a danas radi kao stručni sukomentator. Ni to nije nimalo loš posao kada već trenerski nije išao od ruke.

Nije bilo nikakve dvojbe koliko Lothar Matthäus razumije nogomet, ali očito to nikako nije mogao prenijeti na igrače u klubovima u kojima je radio. U bečkom Rapidu nije se proslavio, ponešto uspjeha imao je u Partizanu koji je naprasno napustio kako bi preuzeo mađarsku reprezentaciju, a sa srpskim klubom završio je na arbitražnom sudu u Lausannei.

Nakon toga je neuspješno vodio Mađare u kvalifikacijama za plasman na Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj, ali je i bio jako kritičan prema tamošnjem Nogometnom savezu. Uskoro je preuzeo Athletico Paranaense, ali otišao je iz kluba nakon samo sedam utakmica (pet pobjeda, dva remija).

Ni tu nije nedostajalo problema. Rekao je da mora natrag u Europu zbog obiteljskih razloga na 3-4 dana, pa je nakon dva tjedna faksom poslao svoju ostavku. Ubrzo je klub javno objavio i račun za telefon koji je iznosio gotovo šest tisuća dolara.

Godinu dana radio je u Red Bull Salzburgu s Giovannijem Trapattonijem, ali vodstvo kluba ga je jednoglasno smijenilo. Jednu sezonu radio je u izraelskom Maccabi Netanyjiu, a posljednji posao imao je u reprezentaciji Bugarske koju nije uspio odvesti na Europsko prvenstvo 2012. godine.

Tony Adams

Jedan od najvećih igrača u povijesti Arsenala, Tony Adams cijelu je karijeru proveo u dresu Topnika i zaslužio kultni status. Visok, jak, čvrst u duelu, imao je liderske sposobnosti i znao je odlično čitati igru. Sve uspjehe s nogometnih terena nije uspio prenijeti na trenersku karijeru koja je propala relativno brzo.

Godinu dana radio je u Wycombe Wanderersima s kojima je i ispao iz trećeg u četvrti rang, iako je ekipu preuzeo tri mjeseca unutar početka sezone. Tri i pol mjeseca radio je u Portsmouthu gdje je upisao četiri pobjede u 21 utakmici, a malo uspješniji bio je u Azerbajdžanu na klupi Gabale koju je napustio u studenom 2011. godine.

Šest godina kasnije vratio se trenerskom poslu, stigao je u Granadu koju je pokušao spasiti od ispadanja iz Primere, ali to je bila abnormalna katastrofa. Sedam utakmica, sedam poraza i kraj trenerskog posla.

Edgar Davids

Jednu od najčudnijih trenerskih rola imao je Edgar Davids koji je s Markom Robsonom postao igrač-trener Barneta, tadašnjeg člana engleskog četvrtog ranga. Nakon samo dva mjeseca, u prosincu 2012. godine, samostalno je preuzeo tu funkciju.

Iako je prvotno imao određeni uspjeh, Davids je s Barnetom ispao u niži rang na kraju te sezone, a klub je najavio da će legendarni Nizozemac i dalje ostati u istoj funkciji. Tu su stvari krenule u malo drugačijem smjeru.

Davids je najavio da će igrati s brojem 1 na dresu čime je želio pokrenuti trend među veznjacima. Dobio je javnu opomenu u prvih osam utakmica u kojima je igrao, od čega tri puta je bio isključen. Nije htio ići ni na gostovanja koja su zahtijevala noćenje pa se klub morao snalaziti.

Ubrzo je stigao i očekivani otkaz, a sedam godina nakon toga odradio je i posljednji samostalni trenerski posao. Šest mjeseci bio je trener portugalskog Olhanensea.

Gary Neville

Kada govorimo o odličnim igračima, ali lošim trenerima, onda jedno od vodećih mjesta definitivno zauzima Gary Neville koji je prekinuo suradnju sa Sky Sportsom kako bi u prosincu 2015. godine preuzeo klupu Valencije čiji je vlasnik bio njegov poslovni partner Peter Lim, a brat Phil Neville već je bio pomoćnik.

U 16 utakmica u prvenstvu pobijedio je tri puta, upisao sedam neriješenih i šest poraza. Odmah po dolasku momčad je iz Lige prvaka ispala u Europsku ligu. Ubrzo je i europski put došao kraju, a u polufinalu Kupa kralja pregazila ih je Barcelona s čak 7:0. Cijelo iskustvo bilo je toliko loše da se zakleo da nikada više neće biti trener.

Neville je pokušao igrati engleski stil nogometa s igračima čiji profil tome ne odgovara, dok su mu zamjene i taktičke promjene tijekom utakmice često samo dodano pogoršavale situaciju. Uz to mu je i svlačionica vrlo brzo okrenula leđa pa je cijela situacija bila poprilično delikatna.

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Povezani tagovi

OriginalnoLako Pero
  • Najnovije
  • Najčitanije

Sportnet Forum

Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!