Potvrda superiornosti i "bijeli miševi"

Potvrda domće superiornosti

Trajan je nesrazmjer između očekivane igre Dinama i prikazanog na terenu, no navijačima bi ipak važnija trebala biti trajnost dominacije u Prvoj HNL. Iako bi i u Splitu i u Zagrebu bilo sasvim pogrešno donositi velike zaključke zbog ranog bijega Dinama na ljestvici, poraz Hajduka u Zadru ipak stavlja Dinamov rutinski trijumf protiv Cibalije u drugačiju perspektivu...

Dok je Krešimir Čampa na MAXtv-u umorom od europskih utakmica opravdavao neuspjehe Splita, Varaždina i Hajduka ("očito je da hrvatski klubovi ne mogu igrati u tom ritmu"), Dinamo već godinama dokazuje da je sposoban učiniti upravo to. Jedini klub s bilo kakvim kontinuitetom u europskim natjecanjima ujedno vrlo metodično ruši protivnike u domaćoj ligi i na tim "malim utakmicama" dobiva prvenstvo. Tako je i drugo kolo nove sezone potvrdilo dvije stvari koje se protežu hrvatskim nogometom već šest godina - osim što Dinamo ima najkvalitetniju momčad, Dinamo ima i najširu klupu.

Krunoslav Jurčić može si priuštiti ono što Balakov ne može - promijeniti nekoliko prvotimaca, a ostvariti pozitivan rezultat. Iako je u Maksimiru gostovala jedna od najboljih i najiskusnijih HNL momčadi, Jurčić je mogao odmarati Badelja, Beqiraja, Alispahića i Vrsaljka, kao što je protiv Intera odmarao Sammira i Krstanovića. Igra možda nije plijenila atraktivnošću, i u te dvije 2:0 pobjede Dinamo je na svojoj strani imao i dašak sreće, no u konačnici - bila su dovoljna dva kola da Dinamo osvoji više bodova od bilo koga drugog.

Prvih 45 minuta protiv Cibalije donijelo je i sasvim solidno izdanje Modrih. Ibanezov pogodak bio je, dakako, čista slučajnost i sreća, Dinamo uz to nije stvorio pregršt šansi, no kontroli igre teško je nešto prigovoriti. Dinamo je zaista u potpunosti dominirao, gospodario terenom, Cibalia "nije mogla baš ništa", kao što su i Vinkovčani sami priznali. I dodali da je razlog tomu - Dinamo. Domaćinu je nedostajao završni pas (i češće dobar ubačaj) i nedostajalo mu je bolje kretanje napadača, no to su i najsloženije i najteže stvari u razvoju jedne momčadi. Nastavak je donio više pogrešaka, donio je i razočaranje zaista bezidejnim korištenjem igrača više, ali je na kraju donio i lijepi pogodak Sammira koji je zaključio utakmicu.

Od momčadi koju su mediji već u lipnju titulirali kao "space-shuttle" navijači očekuju više, djelomično nerealno, ali djelomično i realno. No, Dinamu se ne može prigovoriti na dominantnosti, jer Inter i Cibalia zajedno su stvorili "šansu i pol". Kada se uvidi da je najveći rival već primio dva gola i ispustio tri boda, onda i ovakve pobjede - ne lijepe, ali sigurne, u kojima je protivnik apsolutno podređen - dobivaju na težini. Dok god je Europa u apsolutnom fokusu Modrih, igru u HNL-u treba trpiti i kada nije na visini, ako se pritom upisuju pobjede vrijedne naslova prvaka. "Bijeli miševi"

Nije dugo trajala euforija dobrih izdanja Hajduka pokazanih protiv Šibenika i Barcelone na otvaranju sezone. Najprije Stoke City, a potom i Zadar, razotrkrili su da i Balakovljev Hajduk još uvijek ima puno mana i "rupa" i da ni bugarski stručnjak, kao ni svi njegovi prethodnici, nije vlasnik "čarobnog štapića" kojim će od Hajduka stvoriti ozbiljnu momčad koja će iz utakmice u utakmicu izgledati jednako dobro i ozbiljno kao u prve dvije utakmice ove sezone...

Stoke je ponudio razočaranje igrom, ali rezultat za uzvrat je prilično dobar. Zadar je, međutim, postao prva "nagazna mina" splitske momčadi ove sezone. Nije valjala ni igra, ni rezultat. Nastavio se tako "slobodan pad" Hajdukove momčdi u četiri utakmice ove sezone. Od odlične partije i 27 upućenih udaraca na vrata Šibenika, preko vrlo dobrog otpora velikoj Barci, prvih većih problema u Stoke on Trentu, do prvog velikog razočaranja u Stanovima. "Bili" su u samo 10 dana zbili sav vatromet emocija koje su Hajdukovi navijači proživljavali prošle sezone.

U Zadru je Hajduk bio blijed, posebno u drugom poluvremenu u kojemu praktično nije ozbiljnije zapucao na domaća vrata. Zvali to umorom od Europe (što je za mene smiješno opravdanje) ili štekanjem u provedbi Balakovljevih ideja na terenu - svejedno je. Hajduk je opet pao tamo gdje nije smio, ukoliko ove sezone želi bar malo ozbiljnije zaprijetiti Dinamu u lovu na titulu prvaka. Zadar je definitivno razotkrio brojne mane Hajdukove momčadi koja ni s Balakovom (još) nije uspjela pronaći rješenje za "male" utakmice.

Gnjev Hajdukovih navijača nakon utakmice u Zadru sručio se na dva imena. Strpljenje zbog izvedbi Hrvoja Vejića i Anasa Sharbinija na samom je kraju, što su obojica osjetila na svojoj koži uvredama i zvižducima koji će im otežati i nastavak sezone. Anas i nakon dvije godine u Splitu i dalje djeluje nezainteresirano, neinspirirano i bezvoljno, a nade kako će baš on zamijeniti Ibričića u ulozi ključnog igrača odavno su gurnute u stranu. Vejićevu ogromnu plaću nitko na tribinama ne bi spominjao da 34-godišnji stoper osim na brzini nije izgubio i na "nogometnoj inteligenciji". Ni Ivica Križanac više nije brz kao nekad, ali njegov "profesorski" stav, postavljanje i autoritet kojim zrači na terenu glavni su razlog zašto je Split odigrao tako kvalitetno protiv Fulhama.

I kao da "izvedbene muke" u Zadru nisu bile dovoljne Hajdukovcima, stigla je i još jedna velika pogreška "mezimca" Hajdukovih kancelarija, zagrebačkog suca Igora Pristovnika. Nedosuđeni jedanaesterac nad Tomasovom u 49. minuti pri 0:0 bio je čist kao suza, a Pristovnik je dobio još jednu "recku" u Hajdukovoj "listi grijeha". Odavno se Pristovnik i Hajduk "ne mirišu" i "gledaju preko nišana". I na otvaranju prošle sezone u Poljudu su se javno p(r)okazivale njegove pogreške na štetu "bilih" u Gradskom vrtu, pa je i posljednji previd samo prisnažio tužni dojam da koliko god Hajduk bio loš, hrvatski se suci često potrude biti još lošiji. Pa se tako i ova sezona već u drugom kolu otvara s "bijelim miševima". I u Hajdukovoj i u sudačkoj svlačionici...