Italija kao "stara mušterija"

Ukoliko želi u drugi krug na Europskom prvenstvu u Poljskoj i Ukrajini, reprezentaciji Hrvatske će najvjerojatnije ključan dvoboj biti s Italijom. Kockasti do sada imaju isključivo pozitivna iskustva s Talijanima koje su u pet odigranih susreta svladali tri puta, a dva ogleda su završena s neodlučenim rezultatom.

Izuzev Rusije, iz druge jakosne skupine je većini upravo Italija bila označena kao druga želja, a što će nam donijeti novi ogled s njima i hoće li doći do prekida tradicije ili će pak Hrvatska nastaviti s pozitivnim rezultatima, ostaje da vidimo.

Vrijedi izdvojiti i kako su Azzuri 1968. godine prvi i jedini puta bili prvaci Europe, dok su u istom razdoblju čak četiri puta bili svjetski prvaci. No, možda je upravo 2012. njihova godina, jer s Talijanima se nikada ne zna.

Izbornik

Cesare Claudio Prandelli je izbornik Italije od 2010. godine, a palicu je preuzeo od Marcela Lippija koji je odstupio nakon katastrofalnog rezultata na Svjetskom prvenstvu u Južnoj Africi. Kao igrač Prandelli je nastupao za samo tri kluba (Cremonese, Atalanta, Juventus), a najveći pečat je ostavio igrajući za Staru damu u razdoblju od 1979. do 1985.

Trenersku karijeru je započeo kao trener mlađih uzrasta u Atalanti, gdje se zadržao sedam godina (1990-1997), s kratkim, sedmomjesečnim, izletom kao trenera prve momčadi. Prvi "pravi" seniorski trenerski posao je dobio u Lecceu 1997. godine, međutim, tamo se zadržao svega šest mjeseci. U ljeto 1998. je preuzeo momčad Hellas Verone i uveo je u Serie A, a u narednoj sezoni zauzeo odličnu devetu poziciju, što mu je bio prvi konkretan trenerski uspjeh.

Potom su slijedili angažmani u Veneciji (2000-2001), Parmi (2002-2004), Romi (2004) te naposljetku petogodišnji mandat u Fiorentini (2005-2010). Upravo u Fiorentini je stekao i renome zbog kojeg je i postao izbornikom. Naime, odmah po dolasku u Toskanu s Fiorentinom je polučio ogroman uspijeh i na kraju prvenstva zauzeo četvrtu poziciju, što je značilo i kvalifikacije za Ligu prvaka, ali zbog afere Calciopoli taj san je propao.

Iako je u narednu sezonu ušao s minusom od 15 bodova, Fiorentinu je odveo do šeste pozicije te izborio igranje u Kupu Uefa gdje je posustao tek u polufinalu natjecanja. Upravo zbog te sezone Prandelli je dobio i nagradu za najboljeg trenera u Italiji.

Klupu nacionalne selekcije preuzeo je u svibnju 2010. godine, a svoj debi na klupi je zabilježio 10. kolovoza protiv Obale Bjelokosti.

Nositelji igre

Prvo ime koje treba spomenuti jest Gianluigi Buffon o kojem nije potrebno trošiti previše riječi. Naime, podatak kako je u talijanskoj Prvoj ligi odigrao 467 susreta, od čega 168 za Parmu te 299 za Juventus, dovoljno će reći o kakvom se igraču radi. Za reprezentaciju je nastupio u 112 navrata.

Također jedno od ključnih imena moglo bi biti i ono Danielea de Rossija koji brani boje Rome u kojoj je i počeo svoju nogometnu karijeru. 28-godišnji veznjak je u Serie A odigrao ukupno 261 utakmicu te zabio 30 zgoditaka. Do sada je zabilježio 70 nastupa za talijansku izabranu vrstu.

Giorgio Chiellini je 27-godišnji stoper Juventusa koji je upravo dosegao najbolje igračke godine te bi se mogao prometnuti u jednog od ključnih igrača Italije na predstojećem Euru. Za sada je upisao 49 nastupa za reprezentaciju.

Zasigurno će najzanimljivije biti vidjeti kontroverznog i neukrotivog igrača Manchester Cityja Maria Balotellija. 21-godišnjeg napadača odlikuje iznimna snaga i duel igra, a svakim danom sve više sazrijeva i mogao bi biti jedan od top igrača na Euru.

Vrline i mane

Stavljajući na papir vrline i mane talijanske reprezentacije lako se dođe do zaključka kako je vrlo teško, gotovo nemoguće, sa sigurnošću predvidjeti što bi se mogao pokazati kao plus, a što kao minus. Talijani su oduvijek bili iznimno nepredvidljivi, a redovito su razočaravali kada bi ih se ispratilo s prevelikim očekivanjima, dok bi s druge strane u trenutcima kada je malo tko vjerovao u njih, nerijetko bivali prvacima.

Ono što je zaštitni znak Italije jest strelovito dizanje forme kako natjecanje odmiče, samo problem nastaje kada trom početak znači i eliminaciju, a najsvježiji je primjer posljednje Svjetsko prvenstvo gdje su završili na posljednjem mjestu, čak i iza Novog Zelanda.

Kao glavna prednost nameće se iskustvo samih igrača te, skoro svakodnevno, igranje važnih i velikih utakmica, što na klupskom, što na reprezentativnom nivou. No, to se lako preokrene i u minus, jer uvijek je pitanje kako će "zvijezde" reagirati u jednoj cjelini i hoće li se dogoditi "klik".

Put do Eura

Italija je u proteklim kvalifikacijama bila smještena u grupu C zajedno s reprezentacijama Estonije, Srbije, Slovenije, Sjeverne Irske i Farskih otoka. Prve utakmice u kojima su na jedvite jade dobili Estoniju u gostima, potom i odigrali "nulu" sa Sjevernim Ircima, nije nagovještavao kako će do kraja zabilježiti osam pobjeda i dva remija.

Najintrigantnija utakmica zasigurno je bila ona sa Srbima odigrana u Genoi, a koja je zbog huliganizma srpskih navijača prekinuta i registrirana rezultatom 3:0 u korist Italije. Definitivna potvrda prvog mjesta stigla je nakon pobjede nad Slovenijom u Ljubljani od 1:0.

Impresivno je zato izgledao pogled na tablicu i ostvarenu gol razliku koji je govorio kako je u deset odigranih utakmica Italija zabila 20 golova, dok je u svoju mrežu propustila tek dva, dovoljno za osvojiti 26 bodova.

Prijašnji susreti s Hrvatskom

Hrvatska je do sada odigrala pet utakmica s Italijom, tri dobila i dvije remizirala.. Sudeći po rezultatima Talijani su reprezentacija s kojom imamo odlična iskustva i koja nam "leži", a to nije podatak kojeg bi se olako trebalo zaboraviti.

Prvi susret datira iz 1994. godine i kvalifikacija za Euro u Engleskoj kada je Hrvatska pod vodstvom Tomislava Ivića šokirala prepuni stadion u Palermu i golovima Davora Šukera slavila s 2:1. Strijelac za Italiju je bio Dino Baggio u posljednjim trenutcima susreta.

Godinu dana kasnije je uslijedio i uzvrat koji je igran u Splitu, a rezultat je nakon uzbudljivih 90 minuta glasio 1:1. Talijane je u vodstvo doveo Demetrio Albertini, da bi na otvaranju drugog dijela konačan rezultat postavio Davor Šuker.

Na sljedeći dvoboj trebalo je čekati do 1999. godine kada je odigran prijateljski susret u Zagrebu, međutim, ovaj put napadači su ostali nedorečeni pa je konačan rezultat glasio 0:0.

Vjerojatno najuzbudljiviji dvoboj s Italijom je odigran na Svjetskom prvenstvu u Japanu i Koreji. Italija je dominirala tijekom cijelog susreta, stvarala prilike, a u vodstvo su došli golom Christiana Vierija iz 55. minute. Mirko Jozić je potom povukao ključan potez i u igru ubacio Ivicu Olića koji mu uzvraća postignutim golom za 1:1 u 73., a za potpuni preokret i konačnih 1:2, samo tri minute poslije, je pogodio Milan Rapaić.

Novi ogled je slijedio 2006. godine, u prvoj utakmici Talijana kao svjetskih prvaka, a na hrvatskoj klupi tada je sjedio aktualni izbornik Slaven Bilić te upisao veliku pobjedu od 2:0. Hrvatska je golove postigla još u prvom poluvremenu, a strijelci su bili Eduardo i Luka Modrić.