Ponoviti Ibaraki ili Šukera 1999.

Ako pitate političare, reći će da su Hrvatska i Irska dvije prijateljske zemlje. Često se uspoređivala povijest dvaju naroda, njihov mentalitet, pa čak i bruto domaći proizvod. Ipak, 10. lipnja u Poznanu ove će dvije reprezentacije odigrati susret u skupini C Europskog prvenstva koji će biti sve, samo ne prijateljski. Teško je reći jesmo li imali sreće sa ždrijebom kad je u pitanju četvrti "šešir" iz kojeg je Irska došla, po kvaliteti su oni podjednaki s Danskom i Češkom dok je Francuska s Laurentom Blancom ipak za klasu iznad.

Hrvatski izbornik Slaven Bilić dobro poznaje našeg suparnika budući da je ove godine s njima organizirao jedan pripremni susret i tu sigurno neće biti nikakvih tajni. Često se u turnirskom sistemu voli reći da je prva utakmica najbitnija, no to je ovoga puta zaista slučaj. Ukoliko Hrvatska želi proći u drugi krug, trebat će pobijediti Irsku jer se teško vaditi na Španjolskoj ili Italiji, bez obzira na povijesni omjer kojeg imamo sa susjedima.

Izbornik

Giovanni Trapattoni institucija je talijanskog nogometa. On i Ernst Happel jedini su osvojili deset naslova prvaka u čak četiri države (Italija, Njemačka, Portugal i Austrija). Trap i Udo Lattek jedini su treneri koji su osvojili sva tri velika europska klupska naslova. Također, sadašnji strateg Republike Irske jedini je čovjek koji je osvojio sve trofeje u natjecanjima koji su pod nadležnosti UEFA-e.

Svoju bogatu karijeru započeo je u Milanu gdje je vodio istoimeni klub od 1974. - 1976. godine. Nakon toga otišao je u Juventus u kojemu se zadržao jedno desetljeće i s kojim je pokorio Europu. Inter je bio njegova sljedeća destinacija, na Meazzi je ostao pet godina da bi se potom 1991. vratio u Staru damu te ostao još tri godine. Između dvije epizode u Bayernu umiješao se Cagliari, a u Njemačkoj je ostao upamćen po legendarnoj konferenciji za novinare gdje je Strunza, ali i cijelu momčad usporedio s praznim bočicama za vodu kada je htio reći da su igrali bez energije.

Od 1998. vodio je Fiorentinu nakon koje je prešao na kormilo talijanske nogometne reprezentacije. Svi se sjećaju kako su ga Olić i Rapaić svladali s 2:1 u grupnoj fazi Svjetskog prvenstva 2002. da bi ga u osmini finala izbacio kontroverzni sudac Byron Moreno. Na Euru 2004 remizirao je s Danskom i Švedskom te se Azzurri nisu plasirali u daljnju rundu natjecanja.

2004. sjeo je na čelo Benfice, godinu nakon došao je u Stuttgart, pa u Salzburg. Od 2008. vodi nacionalnu selekciju Republike Irske s kojom bi se plasirao na SP u Južnu Afriku da nije bilo ruke Thierryja Henryja.

Nositelji igre

Na golu Zelenih stoji iskusni Shay Given koji je prošao sito i rešeto Premiershipa, a ispred njega "caruju" John O'Shea i Richard Dunne kao oslonci irske obrane. Tu treba pridodati i vrlo dobrog Seana St. Ledgera koji je odigrao devet utakmica u ovom kvalifikacijskom ciklusu.

Vezni red ne pršti od kreativnosti, no ostavit će zadnji atom snage na travnjaku. Glenn Whelan i Aiden McGeady jedini su odigrali svih 12 susreta za svoju momčad, a ne smije se izostaviti neugodni i dobro poznati Damien Duff, kao ni Stephen Hunt i Darron Gibson.

Prvi topnik Iraca uvjerljivo je Robbie Keane koji je na putu do Eura zabio sedam pogodaka u 11 nastupa, a partner u napadu vjerojatno će mu biti Kevin Doyle sa dva gola iz devet susreta.

Vrline i mane

Kada se spominju vrline nogometne selekcije Republike Irske, većinom je na prvom mjestu borbenost. Naši protivnici nemaju igrača koji jednim potezom može odlučiti pitanje pobjednika, no imaju fanatičnu požrtvovnost, kult reprezentacije te izgaraju u želji za što boljim rezultatom. Njihov forte svakako je koncentrirana, organizirana i fizički vrlo snažna obrana, u skok igri su skoro pa nenadmašni. O njihovoj agresivnosti dovoljno govori podatak da je napadač Doyle prvi na poretku igrača koji su napravili najviše prekršaja, a veznjak Andrews je šesti.

O manama se također može diskutirati. Kao što je već navedeno, Irci nemaju napadačku moć da slome protivnike, zabijali su 1.67 golova po susretu u netom završenim kvalifikacijama. Hrvatska svoju prednost prvenstveno treba tražiti u kontinuiranom posjedu lopte te, kako to Slaven voli reći, hokejaškim napadom. Također, Irska ima svoj prepoznatljiv stil, a to može biti i vrlina i mana. Ostavljaju vrlo malo prostora za eventualna taktička iznenađenja, a svaka njihova utakmica je slična. Rat i borba na sredini terena za svaku loptu, za svaki centimetar.

Put do Eura

Irci su se natjecali u skupini B gdje su završili na drugom mjestu iza Rusije. ostvarili su šest pobjeda (Armenija, Andora i Makedonija), tri remija (Slovačka dvaput i protiv Rusije u Moskvi) te jedan poraz od Rusije u Dublinu.

Bili su sretne ruke u dodatnim kvalifikacijama gdje su izvukli Estoniju. Sve su riješili već u Tallinnu visokom pobjedom 4:0 koju su u Dublinu potvrdili remijem 1:1.

Prijašnji susreti s Hrvatskom

Kockasti i Irska odigrali su šest susreta dosad, a hrvatski omjer je jedna pobjeda, tri remija i dva poraza. 1996. Dublin je ugostio prijateljsku utakmicu u kojoj nije bilo pobjednika. Dvije godine kasnije u sklopu kvalifikacija za EP 2000. Hrvatska je pod vodstvom Miroslava Blaževića izgubila u gostima s 2:0.

Prvi susret u Zagrebu donio je neizvjesnu utakmicu, a u pamćenju je ostao pogodak Davora Šukera kada je fenomenalno primio loptu u 94. minuti te rutinski zatresao mrežu za erupciju prepunog Maksimira. 2001. odigran je još jedan prijateljski remi, a 2004. domaćini su bili minimalno bolji. Bilić je irsku igru i taktiku osjetio nedavno i na svojoj koži kada je odigrao 0:0 u Dublinu, također u prijateljskoj utakmici.