Još jedan epski dvoboj najvećih rivala posljednjih godina

Veliko natjecanje jednostavno ne može proći bez dvoboja Hrvatske i Francuske. Dvije najbolje i najkonstantnije reprezentacije svijeta u posljednjih desetak godina još jednom će odlučivati o pobjedniku u susretu nokaut faze.

Riječ je o odličnim poznanicima, kako iz klupskog tako i iz reprezentativnog rukometa, pred kojima nema tajni. Igra Francuske i Hrvatske obostrano je nebrojeno puta secirana, znaju se sve dobre i loše strane i teško da tu može biti nekih velikih iznenađenja. Na ovom natjecanju i jedni i drugi imaju nekolicinu igrača koji su novi u reprezentaciji, ali su i njihovi "dosjei" već arhivirani od strane stručnih stožera i zna se što se može očekivati.

Francuska je odlična, izuzetno jaka, vjerojatno najbolja reprezentacija posljednjih godina u svjetskom rukometu, međutim nije nepobjediva. Nitko nije nepobjediv pa tako niti ona, ali da je najteži mogući protivnik, to svakako.

Još prije Olimpijskih igara u Londonu pričalo se kako je Francuska stara, nije prava, neće do medalje, neće pobijediti zahuktalu Hrvatsku, međutim dogodilo se što se dogodilo. Povijest se ponavlja, ponovno je Francuska "stara, spora, nije više tako dobra", ali ponovno pobjeđuje i odlazi daleko. I ponovno dolazi do Hrvatske.

U svim svojim najvećim uspjesima proteklih godina Francuska je bilježila pobjede protiv hrvatske reprezentacije. Dijelom zbog hrvatskog respekta, ali najvećim dijelom jer ima recept za Hrvatsku i zna kako odigrati na pobjedu.

Najveći problem dosad je predstavljala odlična francuska obrana na čelu s Thierryjem Omeyerom koji je jedan od najboljih svjetskih vratara novijeg doba. I njemu je lakše kada obrana odradi dobar posao, a Onestina obrana ga uredno odrađuje.

Francuzi igraju čvrstu i pokretljivu obranu, s puno izlazaka čime protivniku ne dozvoljavaju lagane šuteve s devet metara. Island je protiv Francuza u osmini finala imao nešto više lopti na pivota nego što je to uobičajeno za Francusku, ali napadi Islanda su bili daleko od tečnih, dosta su se mučili u igri protiv francuske obrane i ostao je osjećaj da su Francuzi jednostavno odigrali koliko im je bilo potrebno.

Nije samo obrana Francuske vrhunska, napad ne zaostaje previše iako tu ima stvari koje bi se mogle iskoristiti protiv njih. Prvenstveno se to odnosi na broj izgubljenih lopti, Karabatić i društvo na posljednja dva velika natjecanja uz svu svoju kvalitetu pokazali su i nešto veću nepreciznost u dodavanju nego što je to bilo ranije, a to bi Hrvatska mogla iskoristiti.

U ovom trenutku Hrvatska je vjerojatno reprezentacija koja najbolje i najubojitije kažnjava protivničke izgubljene lopte, Ivan Čupić je kod svake izgubljene lopte u kontranapadu i toliko laganih golova nema niti jedna druga reprezentacija.

Nakon izgubljene lopte ili obrane vratara, Francuzi će se morati izuzetno brzo vraćati u obranu jer će u protivnom hrvatske šanse rapidno rasti, jednako kao što francuske rastu u postavljenoj igri bez nekog brzog tempa s malim brojem golova.

U Londonu je čovjek odluke bio William Accambray koji je postigao važne golove, no ako je onda ostavljen na šutu, teško da će se ovdje napraviti ista pogreška. Accambray je sjajan igrač koji ne razmišlja previše hoće li se odlučiti na šut i na njega će se trebati najviše izlaziti. O Karabatiću se sve zna, nepoznanice nisu niti Barachet, a pogotovo Fernandez i Narcisse. Kao što Francuzi neće dopuštati lagane šuteve preko zone, jednako tako to ne smije činiti niti Hrvatska.

Na krilima Francuzi također imaju visoku kvalitetu. Na desnoj strani je već dobro poznati Luc Abalo dok su na drugoj strani Samuel Honrubia i Michael Guigou, najzaslužniji za francuski prolaz protiv Islanda.

Posebno opasan je Honrubia koji je pokazao veliki napredak posljednjih godina i među najboljim je krilima svijeta. Može istrčati kontru, može zabiti na postavljenu obranu, a ako njemu ne ide, tu je Guigou, iskusnije i pouzdano krilo.

Na crti je snažni Cedric Sorhaindo, odličan igrač u oba smjera, ali praktički jedini pivot kojeg Francuzi imaju jer Dinarta u napadačkoj fazi nimalo ili vrlo vrlo malo koriste. Sorhaindo se puno troši, jednako kao što je to bio slučaj s Igorom Vorijem, ali zasad bez problema podnosi težak ritam.

Kao što je već rečeno, hrvatski aduti dolaze u tranzicijskoj igri. Što više kontranapada, napada na još nepostavljenu obranu nakon brzog centra i šanse će rapidno rasti.

U dosadašnjem dijelu Prvenstva vidjeli smo kako kontru mogu istrčavati praktički svi hrvatski igrači i čim Hrvatska dođe u posjed lopte, već se juri prema naprijed kako bi se završio napad laganim šutom.

U takvoj igri veliku ulogu igraju oba krila, Čupić i Ninčević će morati iskoristiti svaku takvu šansu, a sigurno će ih biti.

U igri na postavljenu obranu glavni hrvatski aduti bit će Domagoj Duvnjak i Marko Kopljar. Duvnjak je kao prvi organizator hrvatske igre i naš igrač s najboljom idejom u napadu sigurno čovjek na kojeg će Francuzi posebno paziti i kojeg će pokušati što više izolirati. S druge strane Kopljar je jako napredovao, izgleda iz sezone u sezonu sve bolje i ono što je prije predstavljalo najveći upitnik kod njega, sada više nije problem. Izgubila se neodlučnost kod šuta, Kopljar je sada ubojit, odlučan i kada se digne na šut, više ne razmišlja previše i okušava svoj udarac.

Sigurno je da će jako nedostajati Blaženko Lacković kako bi se upotpunila ta ubojita vanjska linija. Lackovića će mijenjati Damir Bičanić koji poznaje Francusku, međutim u dosadašnjim susretima je imao problema protiv francuske obrane iako je i on, unatoč problemima s leđima, pokazao dosta dobrih stvari.

Još jedan važan faktor bit će i raspoloženost Mirka Alilovića. Alilović na ovom Prvenstvu brani jako dobro i ako nastavi u tom ritmu i protiv Francuske, Hrvatska ima razloga za optimizam.

Slavko Goluža je najavio da bi netko od mladih igrača mogao predstavljati iznenađenje za Claudea Onestu i tu je prije svih mislio na Luku Stepančića i Stipu Mandalinića koji su dosad dobivali najviše prilika. Stepančić i Mandalinić su pokazali da se ne boje šutirati i iako su mladi i neiskusni, imaju u nogama nešto utakmica u Ligi prvaka, pa i sada na Svjetskom prvenstvu, te će zasigurno pomoći u određenim fazama utakmice.

Obje strane imaju jake adute i s pravom se nadaju prolazu. Francuska je "crna mačka" za Hrvatsku, nećemo ići tako daleko i govoriti da se naši rukometaši uplaše Francuza u što baš i ne vjerujemo, nego jednostavno Onesta zna kako igrati protiv Hrvatske i to koristi na najbolji mogući način. Francuski stil igre nije baš najidealniji za naše igrače, teško igraju protiv obrane kao što je francuska i tu leži najveći problem. Nije problem francuski napad koliko njihova obrana, a uz tako pokretljivu, čvrstu i dobru obranu te odličnog vratara, Francuzi su dosad imali dosta uspjeha.

Nadamo se da je došao red da Hrvatska iskoristi francuske mane kojih definitivno ima i na najbolji način iskoristi svoje prednosti kojih također definitivno ima. Tko uspije više nametnuti svoj stil igre, imat će otvoren put prema polufinalu. Naravno, želimo da to bude Hrvatska.