Zašto ne valja Liga 16

Tekla je 1978. godina. Grumen zlata nikada nije bio skuplji, Indijom su neumoljivo harali monsuni i milijune ljudi ostavljali bez domova, Grčka se suočavala s potresima velikih magnituda, a Papu Pavla VI. zamijenio je Ivan Pavao II. Argentina je na svom terenu baš osvajala prvi naslov najboljeg na svijetu...

Amerika je, pak, u to vrijeme živjela nogometni san. Cosmosi su i bez Pelea pobjeđivali i riznice obogaćivali novim naslovima, šef je momčadi priključio novi set internacionalaca, a ligi je dodano šest novih ekipa - NASL ih je sada brojao čak 24. Precizni su statističari izračunali da čak 98 posto američkih kućanstava posjeduje televizor, a popunjene tribine najpoznatijeg njihova nogometnog kluba konačno su uspjele zaintrigirati i ABC (America Broadcasting Company). "Čak ni u Brazilu nemamo ovakve navijače", agitirao je za Rossa Carlos Alberto, bivši kapetan carioca.

Sljedeće se sezone, 1979. Rossov dugogodišnji plan tako konačno počeo ostvarivati. Liga je potpisala ugovor s televizijskom kućom, a ABC u praćenje NASL-a uložio zaista mnogo. No, prve su statistike gledanosti iznenađujuće bile - porazne. Sve je to bila posljedica proširenja lige; SAD ipak još uvijek nije bio spreman na klubove poput Havaja, Edmontona, Floride, Memphisa, Tennesseea, Texasa, Jacksonvillea... Većina je klubova vođena novcem koji uopće nije postojao, a rad samih, bilo je očito od početka, nije mogao biti priušten. Američki su nogometni travnjaci postali prepuni kvazi igrača i "koljača", uličnjaka koji se u razvijenim europskim ligama nogometu ne bi smjeli ni približiti. Pala je i posjećenost; nitko nije htio gledati nekvalitetnu makljažu.

Klub oko kojeg se vrtjela sva televizijska shema te je godine prvenstvo izgubio u "hokejskom raspucavanju"; nestala je većina draži igre, a procijenjeno je da je sezonu u prosjeku gledalo tek dva milijuna domaćinstava. Dopustit ćete ovdje kratku digresiju, podsjećanje na vrlo sličnu situaciju koju je u Hrvatsku donio Igor Štimac. Kada smo dobre uvjete mogli ponuditi jedva desetorici, "neprikosnoveni boss hrvatskog nogometa" Ligu je nakrcao sa 16 klubova, organizirao sjajno praćenje i u program pustio über popularnu wannabe emisiju "Volim nogomet". A što od toga danas imamo? Niti su se više nego inače razvili mladi igrači (i oni koji su iskočili, učinili su to u Dinamu, Hajduku, Varaždinu); tribine su i dalje poluprazne, čak praznije, a od "Volim nogometa" ostalo je izravno prenošenje jedne utakmice te šturi sažetci sa ostalih. Ne zaboravimo, naravno, da su i hrvatskim pašnjacima počeli dominirati raznorazni kostolomci i loši "nogometaši" te da je već izglasano (konačno) reduciranje lige.

Konačni krah medijskog praćenja

Cosmosi su 1980. u prvenstvu vratili primat, ali ABC je već nepovratno odustao od praćenja, baš kada se vratila popularnost nogometa u SAD-u i navijači ponovno počeli pohoditi tribine. No, Ross je predosjećao da će se nestabilna kula od karata ubrzo srušiti; mediji su bili sve manje i manje zainteresirani, san o nogometu kao američkom nacionalnom sportu polako se gasio.

Obećah jučer da će ponedjeljak biti dan kada ću s ovom trilogijom konačno završiti. No, više su sile ipak učinile svoje i primorale me da seriju pomaknem još 24 sata "u dalj". Stoga, čitajte me i sutra, a do tada, srdačan pozdrav!

Ili ste niže skrolali da me u komentaru "razapnete" ili mi niste vjerovali, a možda ste i jednostavno bili znatiželjni. No, sada kada ste to već učinili savjetovat ću vam da svece ostavite na nebu, gdje i pripadaju te me prestane proklinjati jer - s pričom ipak idemo dalje, šalu na stranu :)

Negdje u to vrijeme u Cosmosovu se životu pojavio Peppe Pinton. Isprva u funkciji menadžera Giorgia Chinaglie, brzo je postao njegov osobni rob, a jedna od mnogih anegdota kazuje da je jednoć, u hotelu u kojem su odsjeli na gostovanju, Chinaglia u četiri ujutro Pintonu naredio da mu iz sobe donese televizor. Njegov, naime, nije bio "dovoljno dobar", a na recepciji mu nisu htjeli izaći u susret. Pinton je baš tu noć kod sebe priređivao interni tulum, pa je, noseći televizor do Giorgiove sobe u rozoj ženskoj noćnoj spavaćici, viđen kako se proklinjući i uzdišući penje stepenicama. "Nikada nekoga nismo vidjeli tako zajapurenog", kazalo je u glas ostatak ekipe koji je svjedočio Peppeovu "pothvatu".

No, čak su i Peppina takve (pre)česte situacije ubrzo dotukle pa je počeo gajiti veće ambicije. Želio je kontrolu nad klubom, potpredsjednika De la Sierru uz Chinagliovu potporu vrlo brzo natjerao na ostavku i na koncu uspio u najudobniju fotelju posjesti Chinagliju, a sebe imenovati potpredsjednikom. Ubrzo se po kuloarima počelo pričati da su zajednički zapošljavali prijatelje i poznanike te im davali masne plaće, a upravo Chinagliju na koncu mnogi i krive za konačnu propast nekad velikog kluba. Pionira svega što danas rade madridski Real, Manchester City, United i ostali.

Nakon osvajanja petog, ali i posljednjeg Soccer Bowla 1982., liga se počela raspadati. Vlasnici ostalih klubova jednostavno više nisu mogli pratiti tempo Cosmosa, polako je počela propadati i tvrtka Stevea Rossa Warner Communiations, a Cosmosi su gubitke odjednom računali u milijunima dolara. Brand tada najpoznatijih računalnih igara i konzola te Rossov najprofitabilniji proizvod Atari također je doživio svoj kraj, a neki tvrde da su na njemu u nepovrat otišli bilijuni!

One last chance...

Kula se rušila i bila već gotovo bez temelja kada se Ross 1986. dosjetio posljednje prilike da veliko carstvo ponovno podigne na balkone stare slave. Svjetsko nogometno prvenstvo 1986. trebalo je biti organizirano u Kolumbiji, ali kada je FIFA izrazila svoje nezadovoljstvo napretkom radova i oduzela im domaćinstvo, označilo je to savršenu prigodu za Sjedinjene Američke Države.

Ross je potegnuo sve veze i obećao svijet dovesti preko oceana, ali unatoč istinskoj američkoj konkurentnosti, krovna svjetska nogometna organizacija po drugi je put izašla u susret - Meksiku. Tako se organizacija tadašnjeg predsjednika, Brazilca Joaoa Havelangea pridružila popisu krivaca za propast ovoga sporta u SAD-u. "FIFA je tada ubila potencijalno najbolje nogometno tržište na svijetu", danas kaže Carlos Alberto. Rossu je u tom trenutku konačno odzvonilo. Raspustio je ekipu, nogomet u Americi proglasio mrtvim, "odformio" ligu. Neke su igrače prodali, drugi su se umirovili, a čisto "papirnato" vlasništvo nad klubom od Chinaglije je preuzeo Peppe Pinton. Cosmosi su bili mrtvi.

Povratak otpisanih

Ako ste pažljivo pratili sva tri dijela ove priče prisjetit ćete se da je Pele nedavno obznanio ponovno "paljenje" motora u nekad ugaslom klubu. U kolovozu 2009. Cosmosovo ime, grb i trofeje otkupio je, naime, negdašnji potpredsjednik Tottenhama Paul Kemsly, a sada i konačno najavio cilj vraćanja u najbolju američku ligu - MLS. Mlada akademija Cosmosa već surađuje s klubom iz Queensa BW Gottscheeom, s kojom planira okupiti najbolje nogometaše od 12 do 18 godina koji bi participirali i u Američkoj nogometnoj akademiji, a otkupili su i tradicionalni NYC Copa turnir, natjecanje koje se po sistemu Svjetskog prvenstva odigrava već 16 godina.

Uz uobičajeni pozdrav za kraj, ovim ću vas putem pozvati da komentirate, raspravljate, sudjelujete u ovome blogu. Odgovarat ću na sva vaša pitanja, pa čak i provokacije te prihvatiti svaku dobrodošlu sugestiju za novu temu Vremeplova. Do sljedećeg čitanja!