10 bodova do raja

Bod u Makedoniji ključ Austrije i Švicarske

Iako je do kraja kvalifikacija ostalo još dosta utakmica, već sada je računica prilično jasna. Ako pretpostavimo da se Engleska i Rusija nigdje neće "popiknuti" (što je, s obzirom na engleske rezultate i sinoćnju igru Rusa krajnje upitno), magična brojka za Hrvatsku je - 27 bodova. Naime, osvojimo li 27 bodova sigurno idemo na Europsko prvenstvo, neovisno o tome kako će se Rusi i Englezi međusobno obračunati.

Rusi, naime, mogu skupiti maksimalno 30 bodova (s dvije pobjede protiv Gordog Albiona, u kojem bi slučaju Englezi imali najviše 23 boda. Obrnuto, Engleska može skupiti maksimalno 29 bodova, pa bi Rusi ostali na 24. U kombinaciji jednog remija i pobjede Engleske, Rusi bi opet ostali kratki (25 bodova), dok bi u kombinaciji jednog remija i pobjede Rusa Englezi ostali daleko od Eura (24 boda). Odigraju li, pak, dva puta bez pobjednika, niti jedni neće skupiti čarobnih 27 bodova.

Na papiru, jednostavan je i plan kako doći do željenog konta. Estonija kod kuće i Andora u gostima zaista ne bi smjeli biti upitni (šest bodova), potom slijedi domaći okršaj s Izraelom (koji bi do tada mogao/trebao izgubiti svoje šanse za odlazak na EP) (devet bodova), te bi nam u dvije utakmice u studenom trebao jedan jedini bod. Osvojimo li ga na nelakom gostovanju u Makedoniji, na Wembley možemo kao turisti, što bi bio daleko najbolji scenarij.

Kad se prisjetimo prijašnjih pohoda na velika natjecanja, must-win situacija u posljednjim kolima, potom dodatnih kvalifikacija, put za Austriju i Švicarsku izgleda "ružičasto" bez obzira što znamo da bi sa sinoćnjom pobjedom već polako pregledavali smještaj u Austriji i Švicarskoj. S dosad prikazanom igrom Hrvatska je zaista veliki favorit u spomenutim utakmicama u kojima joj treba 10 bodova, s time da je to scenarij u kojem Rusi i Englezi dobivaju sve - što nije "zicer".

Dinamovci briljantni, zabrinjava Kranjčar

Izbornik Slaven Bilić s pravom je sinoćnju predstavu okarakterizirao najboljom do sada. Bez obzira što je velika Engleska pobijeđena s 2:0, Hrvatska je sinoć bila još bolja, posebno obrambeno. Rusi jesu bili stidljivi, Rusi se jesu branili, Rusi jesu previše respektirali Hrvatsku kako je napomenuo Hiddink, no činjenica je da Rusi nisu ozbiljnije zapucali prema Pletikosi što je podatak vrijedan divljenja. I podatak zbog kojeg se treba čestitati opet sjajnom Robertu Kovaču, koji je usprkos bolnom aduktoru i mjesecima neigranja, bio na svojoj razini, pa onda Dariju Šimiću kojeg nismo ni primijetili, što je jasan znak kako su Rusi igrali. Uz pomoć opet neprelaznog Šimunića i također čvrstog Ćorluke, Šimić i Kovač Ruse su sveli na 2-3 pokušaja Keržakova koji su poslužili tek za statistiku.

U toj neutralizaciji Rusa ogroman je bio i doprinos srednjeg reda, prije svih izvrsnog kapetana Nike Kovača kojem je očito svejedno radi li se o početku ili završnici sezone. Posebna priča je Luka Modrić koji je odigrao sjajnu utakmicu, a izvedba iz prvog dijela slobodno se može nazvati briljantnom.

Šteta je što tako razigrani Modrić, te za kombinatoriku raspoloženi Eduardo nisu imali pravu podršku u Niki Kranjčaru i Ivici Oliću. Niko je nakon Estonije odigrao još jednu slabu utakmicu - svi udarci su mu blokirani, sva opasnija dodavanja presječena, a uz tih par pokušaja uglavnom se odlučivao za alibi rješenja zbog kojih on nije u ovoj momčadi.

Kranjčar bi trebao biti onaj koji dodatno oplemenjuje igru Hrvatske, i to je dobro radio u prvom dijelu kvalifikacija, no igranje u Premiershipu promijenilo je njegove igračke navike, i to nažalost - uglavnom na loše. Kranjčar jest spremniji, i Kranjčar može više trčati, no Kranjčar više nema samopouzdanja za dribling i prave lopte u prostor, a to su mu bile najjače strane. Niko će morati davati više od ovoga, inače bi lako mogao preseliti na klupu gdje čekaju Babić, Rapaić, Pranjić... Konkurencija na lijevom veznom je sve samo ne slaba.

Ivica Olić je posebna priča. Oli nitko ne može osporiti trud, brzinu i silinu, no na ovom nivou to nije uvijek dovoljno. Uostalom, ako cijele tribine žele zamjenu, ako u novinarskoj loži baš nitko ne razumije zašto Olić igra toliko dugo uz Petrića na klupi, onda Bilić mora razmisliti čemu toliko prilika za napadača koji u reprezentaciji nije zabio gol od 2003. i susreta s Bugarskom u Zagrebu.

No, to je već traženje igle u plastu sijena, Kranjčar i Olić nisu bili loši, samo manje dobri od drugih. Generalno je Hrvatska odigrala odličnu utakmicu, Keržakov, Aršavin i društvo ostali su opasni samo na papiru. Dobro je gostujući trener priznao - s Maksimira malo tko može izvući i bod, pa treba s tim biti zadovoljan.

Rusi s bodom mogu biti i više nego zadovoljni, no mi imamo još manje razloga za nezadovoljstvo. Nakon sumornog ljeta, Bilić i stožer preporodili su reprezentaciju koja igra privlačan, dopadljiv i nadasve kvalitetan nogomet, a put do velikog natjecanja nikad nije bio lakši. Daleko od laganog jasno, jer svaka utakmica će biti jako teška, ali ipak - lakši nego inače. Jer samo nas 10 bodova dijeli od raja...